‘ZA KOGA SE IGRA NOGOMET, AKO NE ZA NAVIJAČE?’: Priča o Snješku Cerinu (2. DIO)

zagreb.info

S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1982. godine kada je zabio 19 ligaških golova i bio najbolji strijelac lige.

Kup maršala Tita osvojio je 1980. i 1983. godine. Unatoč svojoj sjajnoj karijeri i činjenici da je bio jedan od rijetkih igrača koji su ušli u klub igrača koji su dali preko 100 golova u Saveznoj ligi, jugoslavenski izbornici ga nikad nisu pozvali u reprezentaciju. Vjerovali ili ne, unatoč tako sjajnoj statistici nije odigrao niti jednu jedinu utakmicu za reprezentaciju tadašnje države. Ponavljamo, niti jednu!A gdje je taj naš Snješko kojeg smo svi tako voljeli, dečec s Trnja koji je bio najbolji strijelac tadašnje Jugoslavije, a zamislite nije odigrao niti jednu utakmicu za reprezentaciju.

„Čudno je, ali brinem se za starije osobe, imam starački dom. Mogu reći da sam zadovoljan. Volim se opustiti na ribičiji ili u šetnji sa psom. Supruga i ja smo sretni i to nam je dovoljno“; samozatajno će Cerin, „ubojica“ vratara i spasitelj starih osoba.

Pisac ovih redaka nedavno je bio u Beogradu gdje su ga stari pristaše Crvene Zvezde upitali:


„A jeli bre, gde vam je onaj Sneško, Cerin, jelte? Kako je taj zabijao, eto nama na Marakani makazicama uvali golčinu. Taj mora da uči malu decu negde, da zabijaju isto kao on“.

E moj druže nogometni beogradski. Cerin i takva poštena škvadra danas je daleko od nogometa. Nažalost!

Kad smo već kod tih „makazica“, po naškli “škarica” postoji i fotografije tog čina. Nismo sigurni jesu li Pele ili Zico to mogli napraviti tako atraktivno, doista…

Danas Cerin živi u Privlaci kraj Zadra, gdje vodi umirovljenički dom, objašnjavao je zašto se odlučio na takav život.

 “Zapravo sam od  stresa pobjegao iz Zagreba! Imao sam problema sa srcem početkom 90-ih, bilo je to nekakvo predinfarktno stanje u vrijeme kad smo vodili kafić na Savici. I odlučili smo se preseliti na more, maknuti se od gužve i stresa. U Privlaci smo ljetovali i supruga je došla na ideju o otvaranju doma. Posao je uhodan”.

Niti je Cerin od onih tipova koji u životu nakon karijere ne bi ništa radili, niti je za svog boravka u Dinamu, jer nikad nije otišao u inozemstvo, zaradio naročit novac.

“Vjerujte mi, nisu se tada zarađivali veliki novci, mogao bih reći da sve što imam da sam zaradio rukama, a ne nogama, zajedno sa suprugom! I nikad mi nije bilo žao što nisam napravio inozemni transfer, meni je bio važan samo Dinamo! Zbog toga što nisam otišao van nikad mi nije ni bilo žao. Znate kako se onda plaćalo? Naša premija za naslov bila je otprilike jednaka premiji današnjih Dinamovih igrača za jednu pobjedu! Takva su to bila vremena”.

I on živi od sjećanja, situaciju oko današnjeg Dinama ne razumije, jer teško se naviknuti na prazne tribine, kad je on igrao maksimirska betonska grdosija uvijek je bila dupkom puna. Priča za medije…

“Nije normalno da je Dinamo godinama prvak, da igra u Ligi prvaka i Europskoj ligi, a da su navijači i uprava kluba u latentnom sukobu. To nije moj Dinamo, klub kakvog pamtim. Pa si često postavljam pitanje kakve sve to uopće ima svrhe, za koga se igra nogomet, ako ne za publiku i navijače? Zato klub i ne živi kako bi trebao živjeti, jer te simbioze nema, navijači takav Dinamo ne mogu doživjeti kao svoj, to je samo izlog u kojem “požrtvovni” gazda izlaže svoje “eksponate” kojima je cilj što prije napustiti Maksimir. S takvim se Dinamom gotovo nitko ne može identificirati, pa zato tribine i zjape prazne, a oni koji bi najžešće trebali za njega navijati zapravo su mu, paradoksalno i logično u isto vrijeme, najveći kritičari“.

Jednom je Ćiro Blažević uporedio Cerina s talijanskim kraljem strijelaca Pippom Inzaghijem. Uz dodatak:

“Inzaghi nikad nije dao gol škaricama”!

>>> JEDAN OD NAJVEĆIH DINAMOVACA IKAD: Priča o Snješku Cerinu (1. DIO)

Komentari

loading...