IZ SIROMAŠTVA U SAM SVJETSKI VRH: Velikanu u čast u Zagrebu se skupilo preko 500 sportaša

Screenshot/Youtube

“Ljudi, ipak sam to doživio, pa mi smo pravi šampioni! Nikome nismo dali ni seta!”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvorio je u petak popodne u Domu sportova 24. Memorijalni međunarodni stolnoteniski turnir Antun Tova Stipančić, u znak sjećanja na jednog od najvećih i najuspješnijih igrača svijeta. A znate li tko je bio ovaj vrhunski sportaš i čime je zaslužio turnir nazvan baš po njemu?

Antun Stipančić rodio se 1949. godine u Dugoj Resi. Bio je najstariji od trojice braće. Otac Ivan, domar u nogometnom klubu, i majka Franca, domaćica,  vodili su veliku bitku kako bi prehranili peteročlanu obitelj. Krpali su kraj s krajem, živeći više nego skromno u vlažnom stanu na nogometnom stadionu.

Upravo tamo bila je i dvorana za stolni tenis STK Duga Resa.

Negdje koncem 1950-ih godina, grupa entuzijasta pod vodstvom trenera Josipa Trupkovića upoznala  je male Dugorešane sa stolnim tenisom. Tada su i brojni posjetitelji zalazili u stolnoteniske dvorane kako bi uživo vidjeli klinca iz Duge Rese, prozvanog “Čudom od djeteta”.

Doista je bio čudo

Antun Stipančić svoj prvi turnir osvojio je 1961. godine, a nakon nekoliko mjeseci  bio je najbolji na Ribnjaku u Zagrebu. Međutim, 1965. godina presudna je za karijeru ovog stolnotenisača. Upravo te godine u Dugoj Resi nastupao je  slavni Japanski velemajstor Ichiro Ogimura predvodeći jaku ekipu koja je oduševila dvoranu. A Ogimura je oduševio mladog Tovu Stipančića.

Na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani i tamo na SPENT-u Tova je debitirao. Igrom slučaja, odnosno ždrijeba, dobio je za protivnika nikog drugog do aktualnog svjetskog prvaka Chuang Tse Tunga! Kasnije je priznao kako su mu koljena klecala za vrijeme meča, ali je ipak odigrao nekoliko odličnih poena, pa su na kraju stigli i komplimenti kineskog šampiona.

Samo pet godina poslije, u istoj Hali Tivoli, Stipančić se opet susreo s Chuang Tse Tungom i nadmoćno ga pobijedio. Pobjede nastavlja nizati, iako mu je samo 16 godina, s trona skida svjetske prvake i nalazi svoje zvjezdano mjesto na stolnoteniskoj sceni.

Godine 1966. pozvan je u reprezentaciju Jugoslavije na Europskom prvenstvu u Wembleyu. Te godine osvaja dvije medalje na Omladinskom prvenstvu Europe u Szomathelyju, i to zlato u miksu s Mirjanom Resler, i srebro u parovima sa Zlatkom Čordašem.

Istovremeno završava srednju Tekstilnu školu, a nakon mature svoj fokus usmjerava samo i isključivo na stolni tenis. Sredinom 1970. godine svoj matični klub u Dugoj Resi zamjenjuje s “Vjesnikom” u Zagrebu. Ova odluka bila je šokantna za stolnoteniske krugove, no za Tovu razumljiva i najbolja.

Početkom 1971. se i oženio te preselio u Zagreb, a godinu je završio na sjajan način. Ostvario je prvorazrednu pobjedu na Međunarodnom turniru u Zagrebu, u “Kutiji šibica”.

[box type=”success” align=”” class=”” width=””]Medijski naslovi slavili su ga ne štedeći na bombastičnim naslovima: “Tova skalpira Kineze”, “Stipančić preko Kineskog zida”, “Loptica se zapalila” … Stipančić je izbacio iz igre Kineze Chou Lan-suna, Li Fu-junga, u polufinalu Šurbeka i u finalu čuvenog Chang Tse-tunga.[/box]

“Mi smo pravi šampioni!”

Godine 1972. Zagreb je domaćin turnira na kojem se okupila europska stolnoteniska elita. Tova je odigrao glavnu ulogu, “metući” sve pred sobom i osvojivši pobjednički pokal. Godine 1975. Indijci su za svjetsko prvenstvo specijalno izgradili u kalkutskom Rajskom vrtu stadion za 12.000 gledatelja, na kojem je Tova odigrao životne utakmice

U završnici ovog turnira suprotstvio se  Istvanu Jonyeru. U dramatičnoj završnici pobjedu je odnio Jonyer, no naš Tova zauzeo je drugo mjesto na svjetskoj pozornici stolnog tenisa.

Godine 1979. Tova je odletio s reprezentacijom Jugoslavije u Pjongjang na poprište svjetskog prvenstva.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Zašto ne pokušati još jednom? Uvijek sam se više borio rukom i srcem nego nogama.”, rekao je tada. I bio u pravu. Naša ekipa popela se na sam vrh svjetske stolnotenisačke scene, osvojivši prvo mjesto na ovom natjecanju.[/box]

“Ljudi, ipak sam to doživio, pa mi smo pravi šampioni! Nikome nismo dali ni seta!“, izjavio je tada presretni Antun Tova Stipančić. Međutim ovo nije bio vrhunac njegove karijere. Vrhunac je ostvario priznanjem “Fair Play Trophy R. Bergmann” nakon što je priznao  lopticu u korist Engleza Paula Daya, iako je sudac drugačije dosudio.

Tova je umro mlad, u ranim četrdesetim godinama u Zagrebu. No, njegov iznimni talent nikada nije zaboravljen čemu svjedoči i turnir koji se održava ovih dana u Zagrebu, nazvan njemu u čast.

Antun Tova Stipančić bio je veliki sportaš i još veći čovjek.

Komentari

Komentari