Život slavnog brazilskog borca Ricksona Gracieja dramatično se promijenio. Nekad je bio poznat po svojoj naprednoj jiu-jitsu tehnici, neporaženom rekordu u vale tudou (također borilačka vještina) i reputaciji “borbene mašine”, a sad borbu vodi s teškom bolesti.
Parkinsonova bolest dijagnosticirana mu je 2021. godine, nakon čega je ovaj 66-godišnji borac objavio knjigu “Comfort in Darkness” (Utjeha u tami), u kojoj govori ne samo o životu nakon dijagnoze već i o tome kako su mu bolest promijenila um i duh.
“Kad mi je postavljena dijagnoza već sam imao tremore, no svejedno sam se osjećao izgubljeno, bila je to posve nova situacija za mene”, rekao je Gracie za portal MMA Fighting.
Nevidljivi jiu-jitsu
“No, podsvijest mi je već rekla da odustajanje nije opcija, bilo da je riječ o bolesti, novcu ili problemu pred vama, odustajanje jednostavno nije opcija. Morate nastaviti boriti se. S tim načinom razmišljanja počeo sam proučavati i bolje razumjeti ovog novog protivnika u svom životu”, opisao je svoj stav.
“Osjećam se spremnim nadvladati – protivnika ili samu sreću, jer sreća se mijenja. Ono što te danas čini sretnim neće te činiti sretnim za pet godina. Ideja evolucije, tko su tvoji protivnici i kako gledaš na život, kada gledaš na stvari kao borac, postaješ mnogo objektivniji u smislu tko je tvoj trenutni protivnik. Je li to stres zbog računa? Je li to sinovo školovanje? Je li to posao ili činjenje nečega što ne želim raditi? Postoje mnogi drugi načini da budem borac, ne moram biti u ringu. Moram biti siguran u ono što želim postići i imati sposobnost koristiti alate koje sam stekao, poput strpljenja, strategije, emocionalne kontrole i disanja. To su nevidljive stvari. Ovo zovem nevidljivom jiu-jitsuom”, poručio je slavni borac.
Gracie je više od tri desetljeća živio u Kaliforniji, a osim borilačkih vještina bavio se i surfanjem. Nakon pandemije COVID-19 i s dijagnozom Parkinsona, preselio se u Floridu, gdje su troškovi života niži. Usporio je ritam života i sad puno vremena provodi na plaži, iako više ne može surfati.
Psihijatar o 12 pravila za dobar život: ‘Zdrava osoba to ne radi’
‘Znam da ću jednog dana umrijeti’
Liječnik mu je propisao terapiju i tjelovježbu tri puta tjedno te mu je rekao da opet dođe za šest mjeseci, no Gracie je osjećao da može napraviti više za svoje zdravlje. “Počeo sam tražiti druge liječnike, iscjelitelje, prirodne liječnike, svaki mogući oblik medicine i tretmana”, Gracie je naglasio kako se nije htio prepustiti kandžama bolesti.
Opisao je kako je počeo koristiti ulje od konoplje, postiti i piti ozoniranu vodu, koja ima razne higijenske benefite. Iako je morao smanjiti fizičku aktivnost, nastavio je vježbati svaki dan.
“Osmislio sam strategiju za dinamično suočavanje s ovim protivnikom. Znam da ću jednog dana umrijeti, toga se ne bojim, ali ne želim prestati raditi stvari koje će me staviti u bolji položaj. Ako vas pitam što vam je danas najvažnije, što biste rekli? Vaš život. To je savršen odgovor jer morate sebe staviti na prvo mjesto kako biste postali najvažnija stvar u svemiru. Ne zato što ste sebični, već zato što ćete, ako se bolje osjećate, biti bolji otac, prijatelj, šef, zaposlenik, savjetnik”, savjetovao je Gracie.
Parkinson mu je promijenio pogled na život
Naglasio je koliko je stav zapravo važan o ovakvim životnima borbama te snagu koju su mu dali obitelj i prijatelji. Kaže da mu je bolest pokazala nove duhovne i mentalne horizonte. Kaže da je zbog Parkinsona promijenio pogled na život i da mu snagu daje realističan pogled na život. Kaže da je sagledao situaciju i svjesno si rekao što može učiniti te da mudrost koju je stekao želi podijeliti s drugima.
Kaže da se osjeća zahvalnim svima koji su mu pomogli i da je zadovoljan s time što je postigao i što i dalje može doprinijeti tuđim životima. Kaže da bolest nije promijenila njegovu posvećenost životu, učenju i pomaganju drugima.
Parkinsonova bolest je kronični neurodegenerativni poremećaj koji zahvaća središnji živčani sustav, uzrokujući odumiranje stanica koje proizvode dopamin. To značajno utječe na kvalitetu života oboljelih, kao i na njihove obitelji i zajednicu. Jedan od prvih simptoma je tremor ili drhtanje, koje se pojačava u mirovanju, a smanjuje u pokretu. Ostali simptomi uključuju ukočenost tijela, usporenost pokreta, poremećaj ravnoteže, poteškoće u hodanju, gutanju i govoru. Također, oboljeli često postaju depresivni, a može se razviti i demencija.
