Nakon što se vratila sa Svjetskog atletskog prvenstva u Japanu, gdje je zauzela peto mjesto, Sandra Elkasević odmara, ali i renovira stan sa svojim suprugom Edisom Elkasevićem.
Nada se da će Božić dočekati u novom domu. No, da može, odmah bi se vratila u Japan, koji posebno voli.
“Jako mi se dopadaju ljudi i njihov mentalitet. Sva njihova hrana mi je fina – od street fooda do izvrsnih sushija, pa sve do povrća koje kisele. Kada su bile Olimpijske igre, nismo mogli otići u Kyoto, a nekako mi je taj grad uvijek bio čaroban. Htjela sam ga doživjeti i kada smo sada bili na Svjetskom prvenstvu, uspjeli smo ga posjetiti. Stvarno mogu reći da mi se u Japanu oduvijek sve sviđalo”, govori nam Sandra.
Djetinjstvo u Dubravi i prvi treninzi
Dok je bila mala, na sve svoje treninge Sandra je iz Dubrave odlazila tramvajem i autobusom. Kako i sama kaže – “nekada su se djeca sama bavila sportom”, odnosno “nisu se roditelji bavili sportom umjesto svoje djece”.
“Nama je bilo normalno da mi, ekipa iz kvarta, sjednemo na autobus ili tramvaj. Najčešće bismo se našli na Poljanicama i produžili prema atletskom stadionu Svetice. Mislim da je to čar odrastanja i da djeca već od rane dobi nauče biti odgovorna. Nismo imali telefone, a roditelji se nisu bojali pustiti nas. Točno se znalo kada ćemo se okupiti. Ako je trening bio u deset, mi smo se svi našli u devet sati. Krenuli bismo, trening je trajao do 23.30, a nakon toga smo svi morali biti u 00.30 u svojim kućama. Tko nije bio tada doma, imao je problema”, prisjeća se Sandra i dodaje da je to bilo jedno drugačije vrijeme.
“Djeci se puno više dopuštalo da budu djeca, da razvijaju svoju hrabrost i navike, da se nauče nositi sa životom koji je pred njima i koji nije nimalo lak. Morate se znati snaći u svakoj prilici, tako da mislim da je to za mene bilo divno razdoblje.”
Početak velike karijere
Sandra je ubrzo odrasla i postala dvostruka olimpijska, dvostruka svjetska i sedmerostruka europska prvakinja u bacanju diska, no teško joj je izdvojiti jednu medalju koja joj je najdraža.
“Svaka ima svoju priču, ali moje prvo europsko zlato u Barceloni 2006. pokrenulo je moj uspon među vrhunske bacačice diska. Imala sam tek 20 godina i stala sam na europski tron. Na svojim prvim Olimpijskim igrama 2012. osvojila sam prvo žensko zlato za Republiku Hrvatsku, i to na stadionu ispred 80 tisuća ljudi. Pa kako se kaže, prvo pa muško, pa meni zlato oko vrata.”
Veliki zaokret i ostanak uz Ivana Ivančića
2009. godine trebala je otići u Ameriku na studij.
“Ušla sam u finale seniorskog Svjetskog prvenstva u Berlinu, a bila sam još juniorka. Nakon toga sam odlučila da ću ostati sa svojim pokojnim trenerom Ivanom Ivančićem. Rekao mi je: ‘Ako ostaneš, bit ćeš olimpijska pobjednica.’ Tri godine poslije, to se i obistinilo. Zato kažem da sve u životu ima svoje zašto.”
Sandra ističe kako je pokojnog trenera Ivančića obožavala i kako ga i danas voli.
“Bio je veliki jaz između naših godina: On je imao 75, a ja 21. Nakon našeg prvog olimpijskog zlata počele su se događati neke nesuglasice. Da je moj trener imao 15 godina manje, mislim da se nikada ne bismo rastali i da bismo i danas surađivali. Jednostavno previše volim ovaj sport i nisam htjela, niti sam dopustila, da zbog nekoga ili nečega zamrzim ono što radim.”
Teški trenuci i novi početak s Edisom
Nije sve bilo lako, a Sandra se prisjetila i nekih teških uspomena.
“Vraćala sam se kući uplakana jer nikada nije bilo dobro što god da sam napravila. Mislim da je to jednostavno bilo vrijeme da se raziđemo. Postoji trenutak kada sportaš nadjača svog trenera, a to je bio moj trenutak.”
U to je vrijeme već bila u vezi sa svojim sadašnjim suprugom i trenerom, Edisom Elkasevićem.
“On je također bio Ivančićev učenik i od njega je stvorio svjetskog prvaka. Edis poznaje njegovu školu i zna iz koje škole ja dolazim. Uskočio mi je kao pomoć, a nakon mjesec dana rekla sam mu da želim da mi bude trener. Govorio mi je tada da se mogu vratiti Ivančiću ako želim, ali ja sam mu rekla da se, jednom kad odem, više ne vraćam. Mislim da nisam pogriješila.”
Ljubav, sport i obostrano povjerenje
Za taj period kaže da joj je bio jedan od najtežih u karijeri.
“U tom trenutku dajete sve od sebe. Moje pobjede nisu bile dovoljan pokazatelj mom treneru Ivančiću da dajem maksimum i da želim biti najuspješnija bacačica diska u povijesti. Kad dajete sto posto, a on i dalje nije zadovoljan… Stajala sam uz čovjeka kojeg sam iznimno voljela i poštovala. Svađali smo se i prepucavali preko medija, ali da nije bilo toga, to bi značilo da naša ljubav nikada nije ni postojala.”
Sandra u politici
Naša poznata atletičarka u jednom se trenutku “preselila” i u saborske klupe. Na parlamentarnim izborima 2015. izabrana je za zastupnicu u Hrvatskom saboru na listi stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, kao zamjena za zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
“Mogu reći da se jednog dana vidim na takvoj poziciji. Zaista želim pomoći sportu i sportašima, jer znam točno što sam prolazila kao sportašica i ne bih voljela da se to događa mladima koji imaju veliku perspektivu. Naravno, tu je bio i naš pokojni gradonačelnik Milan Bandić, koji je i danas nezamjenjiv. Odnos između njega kao gradonačelnika i mene kao najbolje hrvatske atletičarke bio je neraskidiv”, govori Sandra.
“Mislim da je to bio pokazatelj da se tako mlada uhvatim ukoštac s velikim imenima i facama te da shvatim što će mi možda jednoga dana dobro doći. Prvo bih definitivno krenula putem Hrvatskog atletskog saveza – da uvedem red u svoj matični savez. Nakon toga bih htjela hrvatskim atletičarima omogućiti ono što ja nisam imala i nagraditi njihove vrhunske rezultate. A nakon toga bih vidjela u kojem će se smjeru sve razvijati. Neću ti otkrivati sve svoje tajne”, dodaje uz osmijeh.
Brak i zajednički život
Prije dvije godine Sandra je uplovila u bračne vode s Edisom Elkasevićem, nakon 12 godina veze.
“Nije istina da je brak samo papir i da ništa ne znači. Puno smo se više povezali, iako smo mi doslovno 24 sata zajedno. Zajedno se budimo i idemo spavati. On je meni trener i životni suputnik i mislim da je naša veza postala još čvršća i neraskidiva.”
S obzirom na to da Edis i Sandra upravo renoviraju stan, upitali smo ju tko više odlučuje oko promjena, poput pločica i namještaja.
“Nekako se to samo dogodilo da sam ja više odlučivala o nekim stvarima. Naravno, ja donesem izbor, a onda zajedno odlučimo da su ipak pločice koje sam ja odabrala ljepše od onih koje je on izabrao”, kaže Sandra kroz smijeh.
“Ali to je u svakom braku i svakoj vezi tako. Mi smo uvijek čvrsti u odlukama i životnim prekretnicama. Idemo iz dana u dan i zajedno rješavamo sve poteškoće.”
Kuhanje, smijeh i razumijevanje
Što se kuhanja tiče, oboje rijetko kuhaju jer često putuju, ali Sandra voli kada joj muž kuha – i obrnuto.
“Ja uvijek vičem da je sve super, a on zna nekad prigovoriti: ‘Mogla si staviti ovo’ ili ‘Nisi trebala staviti ono’, ali to su više pozitivne sugestije. Nema veze, oprostite mu to”, zaključila je Sandra kroz smijeh.
Cijeli intervju pogledajte na našem YouTube kanalu.
