Pomalo je čudno. Trubiti o demokratičnosti i transparentnosti a onda klupsku Skupštinu – održati bez novinara. Dobro, to je pravo kluba, da otvore vrata novinarima, ili da im ih zatvore. Sve je legalno. No, navijači bi voljeli dobiti odgovor na pitanje – čemu tajnovitost?
Dinamova priča nije teška za ispričati. Dinamo nakon demokratskih izbora ima novu upravu i novu momčad. Možda rezultati još nisu očekivani. S postavljanjem nove uprave govorilo se da će u Dinamu biti sve transparentno. Kako to i dolikuje demokratskom klubu. Pa je odjednom došla vijest da će Skupština Nogometnog klub Dinama biti zatvorena za javnost.
Koji je razlog te odluke koja je razbjesnila dobar dio navijača zagrebačkog kluba.
Dinamo u procjepu
Očito da se Dinamo našao u procjepu između obećane demokracije i zatvorenih vrata. Nakon demokratskih izbora u Dinamu i dolaska nove uprave, zagrebački klub ušao je u razdoblje velikih očekivanja. Godinama se Dinamo doživljavao kao zatvoren sustav, klub u kojem se odluke donose daleko od očiju javnosti, članova i navijača. Upravo zato nova vlast dočekana je s nadom da će Dinamo napokon postati ono što je često najavljivano – transparentan, demokratski i članski klub.
U tom kontekstu vijest da će Skupština NK Dinama biti zatvorena za javnost djelovala je kao hladan tuš. Mnogi navijači s pravom su se zapitali: kako je moguće da klub koji se poziva na demokraciju već u prvim mjesecima vraća praksu zatvorenih vrata? Formalno gledano, razlozi mogu biti proceduralni i pravni. Skupština je tijelo koje raspravlja o osjetljivim temama – financijama, ugovorima, kadrovskim pitanjima, odgovornosti prethodne uprave. Nova vlast može tvrditi da želi mirnu raspravu, bez medijskog pritiska i bez populizma, kako bi se donijele dugoročno ispravne odluke.
No problem nije u samoj činjenici zatvaranja Skupštine, nego u simbolici te odluke. Dinamo je godinama patio upravo zbog nedostatka povjerenja između uprave i navijača. U takvoj situaciji svaka odluka koja podsjeća na stare obrasce automatski izaziva sumnju. Navijači ne traže da sudjeluju u odlučivanju, ali traže osjećaj da klub više nema što skrivati.
Bobanov dolazak – velika simbolika
Zatvorena Skupština u trenutku kad se tek gradi novo povjerenje doživljena je kao kontradikcija svega što je najavljivano nakon izbora. Dolazak Zvonimira Bobana u Dinamo ima golemu simboličku težinu. Boban je za mnoge navijače oličenje “pravog Dinama”, klupske tradicije i otpora starom sustavu. Njegovo ime donijelo je nadu da će se Dinamo ne samo sportski, nego i moralno resetirati.
Međutim, Bobanova vladavina – barem zasad – djeluje kao razdoblje prijelaza, a ne kao gotov projekt. Nova momčad još se traži, rezultati nisu uvjerljivi, a upravljanje klubom pokazuje da demokracija u praksi nije jednostavna. Boban se nalazi između dvije vatre: s jedne strane navijačkih očekivanja, a s druge realnosti vođenja velikog, financijski složenog kluba.
Njegov najveći izazov nije taktika ni transferi, nego dosljednost. Ako Dinamo želi biti drugačiji, mora i u teškim trenucima pokazati da je drugačiji – čak i kada je to neugodno.
(Foto: Damir Krajac / CROPIX)
Povjerenje se brzo troši
Zatvaranje Skupštine samo po sebi nije skandal, ali je loše tempirana poruka. U klubu koji tek izlazi iz sjene netransparentne prošlosti, otvorenost nije luksuz nego nužnost. Boban i nova uprava još imaju vrijeme i kapital povjerenja, ali ono se troši brže nego bodovi u prvenstvu.
Za kraj, možemo shvatiti u samog Bobana i njegovu ljutnju kada je prije kojeg tjedna dobio slom živaca na članskom danu. U prostoriju su se uvukli novinari i u realnom vremenu objavljivali sve rečeno na tom sastanku. Nikad Zvonimira Bobana nismo vidjeli tako srditog. I baš u tome događaju možda se krije tajna – zatvorene Skupštine.
