Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je srebro na svjetskom prvenstvu. U finalu u Oslu izgubila je bitku za zlato. Danska je pred 15.000 gledatelja bila bolja i pobijedila rezultatom 26-32 (12-16).
Prva je to medalja hrvatskih rukometaša na svjetskim prvenstvima nakon bronce osvojene 2013. Borbeni i srčani dečki osvojili su simpatije cijele Hrvatske svojim zalaganjem i pristupom te odnosom prema reprezentaciji i domovini.
Nakon dodjele srebrene medalje u dvorani u Oslu rukometaši su još jednom pokazali karakter i što im je uz domovinu i hrvatski dres najvažnije u život, a to je obitelj. Svi su redom s medaljama oko vrata potrčali prema svojim boljim polovicama i najmilijima podijeliti s njima najsretnije trenutke i fotografirati se.
Šesta medalja
Ovo je ukupno šesta medalja na svjetskim prvenstvima, pri čemu čak četvrto srebro. Drugi smo bili još u tri navrata (1995, 2005, 2009), a najveći uspjeh hrvatski rukometaši su ostvarili 2003. u Portugalu osvojivši zlato.
S druge strane Danci su postali prva reprezentacija u povijesti koja je spojila četiri svjetska naslova. Danci su ovom pobjedom produžili niz bez poraza na svjetskim prvenstvima na čak 37 utakmica. Čak šest godina nisu izgubili na svjetskim prvenstvima osvojivši tri uzastopne titule (2019, 2021, 2023).
Svećenik slavio misu u hrvatskom dresu: Usred crkve mu pustili slavnu pjesmu na najjače
Oproštaj kapetana
Kapetan Domagoj Duvnjak se oprostio od reprezentacije.
“Ni u najluđim snovima ne bih poželio ovakvu medalju, pogotovo kad znamo što mi se dogodilo u drugom kolu. Hvala igračima, treneru, stručnom stožeru. Predivno prvenstvo, ostat će mi u glavi cijeli život. Hvala mojoj obitelji, roditeljima, djeci, sestri… Ovo je bio baš dug put. Rodbini, prijateljima, mojim suigračima koji su ovdje, bivšim suigračima, svim trenerima, generaciji koja me je naučila nositi ovaj predivni i teški dres.
Veliko hvala Danskoj, da nije bilo njih, ne bih ni zabio gol, maknuli su mi se. Žao mi je što nisam pozvao Igora, on je nešto pričao sa sucima. Osjećaj je, onako… Znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Jako dug put od 2006., znači 19 godina, dao sam cijelog sebe u ovu reprezentaciju za ovaj dres. Odlazim ponosan.
Najponosniji sam na to što bilo kog da sretnem od svojih suigrača, mogu sjesti s njima i popiti kavu. I s bilo kojim trenerom. To je bit sporta, života i na to sam stvarno ponosan. Predivne suigrače i predivne trenere sam imao, puno su me naučili. Život ide dalje, rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, rukomet je hrvatska reprezentacija koja je pokazala da smo se vratili u vrh.
Priča se ovoj snimci trenera Sigurdssona na time outu: Psovke su prštale na sve strane
