Zagrepčanin s belgijskom putovnicm, Branko Stupar, svoju je karijeru započeo još 1994. godine u drugoligašu Špansko.
“Tog ljeta me pozvao Jere Grubišić da pomognem austrijskom trećeligašu Deutchlsandsbergu. Ponuđeno mi je da dolazim samo za vikend, jedan-dva treninga, utakmica, pa nazad za Zagreb”, započeo je svoju priču.
“Istodobno, Besnik Hasi, tada nogometaš Samobora, postao je igrač belgijskog drugoligaša Genka. Poznavao sam ga s travnjaka, igrali smo puno puta jedan protiv drugog. Kada je došao u Genko, pitali su ga ima li u Hrvatskoj neki visoki napadač, koji može igrati okrenut leđima golu. Predložio je mene, a ja sam tako odgodio karijeru ‘vikendaša’ i otišao u Belgiju” nastavlja.
Zlatna Kopačka
Stupar jer u Genku proveo šest sezona, imao 201 nastup te postigao 131 pogodak. 1995. godine klub je ušao u prvu ligu, a nakon dvije sezone osvojili su i kup i prvenstvo Belgije. 1999. Stuparu je uručena i Zlatna kopačka.
Stupar je i dan danas najbolji strijelac belgijskog kluba, u povijesti, a klub je po njemu nazvao čak i svoju tribinu na Luminus Areni.
“Propao bih”
“Uvjeren sam da bi propao kao igrač, u Hrvatskoj nisam imao ponudu iz prvoligaša”, govori Stupar za Večernji List.
U sezoni u kojoj je osvojio Zlatnu kopačku, također je debitirao za belgijsku reprezentaciju.
Bio sam u formi života i nadao sam se da će me HNS pozvati. Nisu, no ne zamjeram nikome. Pet godina sam tada proveo u Belgiji, oni su mi došli s tom idejom, a ja sam ju prihvatio. Debitirao sam protiv Finske, ušavši s klupe. Izgubili smo 3:4, a izbornik Leekens je izjavio kako sam ja jedini dobitak te utakmice”ž
Tko mu je favorit?
Branko je upitan koji mu je igrač Dinama najdraži, odnosno tko mu najviše odgovara.
“Jako mi se sviđa Bruno Petković, sličan mi je po stilu igre i po visini. Volim znalce, igrače koji znaju zadržati loptu, podvaliti je, to je gušt gledati. Ipak, volio bih da je Bruno češće u kaznenom prostoru, u završnici, jer kad ste napadač najviše se gledaju golovi. On igra kao desetka, a ne kao devetka”, zaključuje Branko kao trener u bečkoj nogmometnoj školi Nikice Pavleka.
