U nedjelju navečer je iznenada preminuo legendarni hrvatski rukometaš i trener Zlatko Saračević u 60. godini života. Od zlatne ljevice hrvatskog rukometa oprostili su se brojni rukometaši, poznanici, prijatelji i sportska javnost, a red je došao i na njegovu drugu obitelj, onu iz Podravke.
Prva je pred medije istupila direktorica koprivničkog kluba Vlatka Mihoci koja nikada neće zaboraviti što je sve Saračević sve napravio za ovaj klub.
“Nažalost, dogodio se trenutak koji nitko nije očekivao i za koji nitko nikad nije spreman. Prije svega želim izraziti sućut njegovoj obitelji i svim njegovim prijateljima u ime cijelog kluba. Zlatko je vratio europske snove u Koprivnicu i publiku u dvoranu i za to mu najveća hvala. Nažalost, nikad ne znamo što nas čeka u životu. On se do zadnjeg trenutka borio i bio okružen najbližim suradnicima, ali s nažalost takvim ishodom. Pamtit ću ga kao izrazitog stručnjaka, velikog rukometnog znalca. Uvijek je bio spreman na šalu i na razgovor. To je osoba koja je donijela Koprivnici rezultate”, rekla je direktorica Podravke.
Nakon Mihoci je pred kamere izašla kapetanica Dragica Džono koja je jedva suspregnula suze i održala govor u ime cijele ekipe.
“Kao kapetanica ove ekipe moram reći da smo izrazito ponosni što nas je kroz takve trenutke vodio takav čovjek kakav je bio Zlatko Saračević. Njegove zadnje njegove riječi na kraju utakmice bile su “Cure ja vas volim”. Pamtit ćemo ga po tome što nam je prenio igračko znanje i iskustvo. Bio je veliki stručnjak i čovjek, a ove tri godine ostat će mi zauvijek u sjećanju. Nemam riječi kojim bi ga opisala. Prije svega čovjek, a tek onda trener. Bio nam je i tata i trener i prijatelj. Veliki čovjek i veliki igrač. Bilo je lijepih uspomena, ali želim da ostanu samo među ekipom. Sjetit ću se samo kako nas je trgnuo, na koji nas je način ‘palio’. Imala sam razgovor s njim uoči utakmice s Lokomotivom i rekla sam mu da ćemo pobijediti. Naš plan je bio održati se na okupu do lipnja, ali eto, on to nije doživio”, kroz suze je govorila kapetanica Podravke.
Oko 13 sati i prije zajedničkog sastanka, igračice Podravke su se okupile pred ogradu gdje je stajao golemi transparent, sve do jedne obučene u crninu. Nisu progovorile ni riječi, ali se na njihovim licima i očima punim suza moglo vidjeti da su jako bile privržene pokojnom treneru. Tišina je bila dovoljno ogledalo goleme tuge u njihovim srcima. U boli su se naslanjale jedna na drugu. Zapalile su lampaše i tiho kao što su i došle, otišle na sastanak.
Nakon smrti jednog od najboljih hrvatskih rukometaša u povijesti, oglasio se i Hrvatski rukometni savez, a najavili su otvaranje Knjige žalosti za sve one koji se žele po posljednji put oprostiti od velikog Zlatka, a upis u nju će biti moguć u utorak, 23. veljače od 10 do 14 sati, u prostorijama Hrvatskog rukometnog saveza, Metalčeva 5 / 3. kat, Zagreb.
