“Šveđanin zadnju minutu borbe više nije mogao stajati na nogama, sve se lomilo. Obojica smo bili na izmaku snaga, ali ja sam imao posebnu motivaciju. To je bio jezičac na vagi koji je presudio i koji me odveo u Tokio i taj plasman posvećujem njoj”, za 24 sata s tugom u glasu rekao je Ivan Huklek (24) iz Sesveta, hrvač koji se u kategoriji do 87 kilograma plasirao na Olimpijske igre u Tokio.
A pod “njoj” mislio je na voljenu sestru Martu, koja je preminula prije dva tjedna. Imala je samo 11 godina. “Ne bih javno previše o tome što se dogodilo, nadam se da me razumijete, bio je to veliki šok za cijelu obitelj. Prije dva tjedna sam rekao da uopće neću ići na ovaj kvalifikacijski turnir u Sofiju. Roditelji su mi rekli da bi Marta bila sretna da nastupim i pokušam doći do Olimpijskih igara. Bio je to rolerkoster emocija. Oženio sam se prošle godine predivnom suprugom Josipom, bez koje ne bih uspio, pa prije mjesec dana dobio sinčića Nou, a onda ova tragedija…”, rekao je Huklek koji će u Tokiju imati itekakvu motivaciju u lovu na zlato.
“Sve bih dao da je Marta još tu. I normu, i zlatnu medalju s Olimpijskih igara. Nakon borbe sa Šveđaninom, samo sam plakao. Bio sam sretan zbog plasmana na OI, ali ne u potpunosti, ne do kraja… Kad sam pobijedio, prvo što mi je prošlo kroz glavu je ona. Znam da je seka to gledala s nekog boljeg mjesta i da je bila ponosna…”, rekao je ovaj hrabri hrvač, novopečeni olimpijac, otac sinčića – ali i student.
“Dijete je velika obaveza, uz to još i studiram izvanredno smjer Hrvanje na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Treniram minimalno pet puta tjedno, nekad i po sedam-osam puta. Kad su pripreme, znamo imati po deset treninga tjedno pa deset dana odmora, nešto lakših treninga. Hrvački treninzi nisu predugi, traju po sat, sat i 20 minuta, ali uvijek budu na granici izdržljivosti. Ako daš sto posto, možeš po treningu izgubiti minimalno kilu i pol”, otkriva Huklek.
