Najveći hrvatski stadion već godinama ne zadovoljava osnovne standarde komfora za gledatelje, a nakon potresa koji je zadesio glavni grad struktura istočne tribine je načeta, te više nije sigurna za korištenje.
Stadion u Maksimiru je rak rana zagrebačkog, ali i hrvatskog nogometa, pošto su tim zdanjem prodefilirala najveća svjetska imena uvijek se iznova čudeći kako to da jedna nogometna zemlja ima takav neadekvatan stadion za drugu reprezentaciju svijeta i najjači regionalni klub.
Kalvarija Maksimira počela je idejom nacionalnog stadiona koji nikada nije dovršen, gradilo se u etapama, uništena je atletska staza, tako da danas maksimirski stadion izgleda kao nasumično nabacani objekt oko odličnog travnjaka.
Spas u Kranjčevićevoj
Obećanja pokojnog Bandića koji se godinama dogovarao s HNS-om nikada nisu ostvarena, a Maksimir je postao neželjeno dijete svake vlasti, od gradske do državne.
Da stvar bude tužnija po Zagreb, reprezentacija Hrvatske u ovom kvalifikacijskom ciklusu nije odigra niti jedan susret u glavnom gradu, a niti mali Vatreni nisu gost Maksimira već dulje vrijeme. Izgleda kako na tom stadionu sada igra samo Dinamo i to zato što mora.
Ipak danas se možda vidjelo svjetlo na kraju tunela kada je živnula inicijativa revitalizacije stadiona u Kranjčevićevoj, koji bi bio privremeni dom za Dinamo, dok se ne bi sagradio novi Maksimir.
Nadogradnja tribina
Tako je izvršni direktor HNS-a Tomislava Svetinu za Večernji List izjavio:
“Nedavno, pri otvorenju novih prostorija ZNS-a, susreli smo se s dogradonačelnikom Korlaetom i predložili sastanak s gradonačelnikom Tomaševićem, kako bismo se upoznali s planovima Grada oko stadiona. Međutim, meni je nepojmljivo da se danas uopće postavlja pitanje treba li glavnome gradu novi stadion”, rekao je Svetina, pa nastavio:
“Dok se ne sagradi novi stadion u Maksimiru, u Zagrebu bi se trebao napraviti privremeni Dinamov dom, stadion na kojemu bi Dinamo igrao europske utakmice. Za to je idealan stadion u Kranjčevićevoj, na kojemu bi trebalo dograditi još dvije tribine kako bi imao 8500-9000 sjedaćih mjesta. Ta investicija ne bi trebala biti toliko skupa. Primjerice, na stadionu u Larnaci, na kojemu je Hrvatska neki dan igrala, takva investicija stajala je oko 1500 eura po sjedalici”, kaže direktor HNS-a.
Zašto Maksimir?
Svi u Zagrebu nadaju se kako je možda ova inicijativa početak rješavanja rugla u Maksimiru, ali postavlja se pitanje treba li stadion ostati u sada već širem centru grada.
Maksimir je tradicija Dinama, ali na tradicijama se grade nove vrijednosti i možda bi lokacija preko puta maksimirske šume mogla naći novu javnu namjenu u prostornom uređenju grada.
Gradnja novog stadiona na prihvatljivijem mjestu koje bi omogućilo lak dolazak i odlazak navijača sigurno bi veselio građane Zagreba, koji bi se riješili nesnosnih gužvi i grozničavog traženja parkinga od Kvatrića do Maksimira svaki put kada se igra utakmica na stadionu.
