Na redu je europski dan D za Dinamo. U Zagreb stiže raspoloženi Celtic koji ima samo jedan cilj, pobijediti Dinamo i preskočiti ih na velikoj ljestvici novog formata Lige prvaka. Kroničari zagrebačke povijesti pamte Dinamo i njegovu dominantnu predstavu protiv Škota u Zagrebu. Prvi službeni susret Plavih i Zeleno-bijelih dogodio se davne 1963. godine, i to u osmini finala tadašnjeg turnira Kupa pobjednika kupova. Igrale su se dvije utakmice, jedna u Škotskoj a druga logično – u Maksimiru.
Kako je prva utakmica završila pobjedom domaćina u Glasgowu 3:0, uzvratna pobjeda u Zagrebu rezultatom 2:1 bila je nedovoljna, a Škoti su se plasirali u četvrtfinale natjecanja. Prema izvještaju sa susreta, Dinamo je bio bolji suparnik i samo ga je nesreća izbacila s turnira jer se naveliko piše da je Dinamo mogao slaviti i sa 5:0. Strijelci za Plave bili su Stjepan Lamza i Slaven Zambata. Zanimljivo, susret je odigran 11. prosinca, a na isti datum su igrali i 2014. godine u sklopu skupine Europske lige. U nevjerojatnoj utakmici sa sedam golova, Dinamo je uz trenera Zorana Mamića svladao Škote rezultatom 4:3.
Proslavio se na tom susretu Marko Pjaca koji je ubrzo napustio Maksimir i potpisao za Juventus. Na utakmici je zabio hat-trick, a visoku pobjedu je malo pokvario Josip Pivarić zabivši autogol pred sam kraj utakmice. Čini se da je uzorak jasan, Celtic u pravilu slavi na svom stadionu, a Dinamo na svom. Tako je bilo 1963., 2014., ali i u ljeto 1998. godine kada su Plavi pod imenom Croatia nakon 2:1 poraza u Glasgowu na svom Maksimiru svladali Celtic s visokih 3:0 i po prvi puta ušli u skupinu Lige prvaka.
Pamti se 98′ i veliko slavlje
Kakva je to bila večer. Novine su jutro nakon sjajne Dinamove predstave s Prosinečkim i Marićem u glavnim ulogama pisale velike hvalospjeve, a koliko je uspjeh bio velik s ulaskom u skupinu Lige prvaka, najbolje se vidi po zabavi nakon susreta.
Naime, Plavi su se zaputili u restoran Okrugljak u društvu Zlatka Canjuge, predsjednika Franje Tuđmana i Zlatka Viteza. “Mi smo izborili svoju samostalnost unatoč brojnim neprijateljima. Tako ste i vi izborili Ligu prvaka. Kada rata nema, sport je taj koji prenosi ime domovine”, rekao je predsjednik nazdravivši s gostima i igračima.
Podno zapadne tribine nakon susreta viđen je i Zlatko Canjuga i to na ramenima jednog od navijača, a zabavi se u plavom salonu pridružio i pokojni čelnik Hrvatskog dragovoljca, Stjepan Spajić – Rođo. Našao se tamo i Vladimir Šeks koji je naglasio kako je Kranjčar koji je tada vodio Dinamo “strpljivo i lukavom taktikom pobijedio Celtic”. Zanimljivo, nakon prvog susreta koji je okončan pobjedom Škota rezultatom 1:0, razočarani Canjuga je rekao kako mu je “dosta Dinamovog sindroma, a to je gubitništvo”.
Velika maksimirska večer
Na utakmicu je došao i Velimir Zajec koji tada nije obnašao funkciju u klubu, ali je zato ocijenio kako “je sunce jednom moralo i ovdje zasjati”. Hvalospjevi su nastavljeni i dan kasnije, izvukli smo iz arhive Večernjeg ostatak Tuđmanovog govora sa zabave gdje su svirale Gazde. “Država će stati iza vas da imate fer odnose. Nećemo vas pustiti ulici i menadžerima” rekao je između ostalog.
Kasnije se, po riječima pokojnog novinara Tomislava Židaka, Gazdama omakla i greška. Odsvirali su “Nebo se plavi” u kojoj se nekoliko puta spominje riječ “Dinamo”, u to vrijeme taboo pojam koji je bivši predsjednik povezivao s Pančevom, Kijevom, Tbilisijem i ostalim gradovima istoka.
Pobjeda nad Celticom bila je pobjeda Croatije s onim redizajniranim grbom koji je potrajao do Valentinova 2000. godine kada je proglasom pokojNog Josipa Kužea vraćeno ime Dinamo. Čini nam se da se jače slavilo jedino ljeto ranije kada je Croatia nakon poraza u Beogradu, rastavila Partizan na proste fakture na uzvratu pobijedivši rezultatom 5:0.
Joško Jeličić se prisjetio te velike noći
“Nakon najveće pobjede, proslava na Okrugljaku, pokojni predsjednik Tuđman u trenirci je došao i održao govor, nakon kojeg smo svi narasli za 10 cm. Upečatljivi su bili i oni politički pijuni, koji su mu se uvlačili kad god su bili u prilici a posebno tu večer.
Mi smo se sprdali i smijali s njima, a Silvio Marić ih je sjajno oponašao kao i uvijek. Nakon toga smo se uputili u divnu, ljetnu zagrebačku noć i sa navijačima slavili do zore”, prisjetio se na naš upit. Inače, premda svi pričaju o 3:0 pobjedi, nešto se pitalo i Škote na njihovom Celtic Parku. “Nikad doživljena atmosfera. Toliko bučno da se nismo mogli međusobno čuti na metar. Kad krene njihova himna prije početka, oni se zagrle u krugu, nije bilo svejedno. Imali su top ekipu, ali smo mi bili toliko jaki da smo mogli složiti dvije momčadi.
Prvu utakmicu smo izgubili 1:0, ali igrom smo ih razvalili, imali smo 2,3 vratnice i nekoliko šansi. Sjećam se da smo ulaskom u svlačionicu nakon poraza, svi bili složni da ćemo ih u Zagrebu razbiti”. Na kraju je Jeličić itekako bio u pravu.
U utorak će rezultat biti važan, ali ne i presudan
Bilo kako bilo, u utorak će Zagreb pjevati za Dinamo, a nakon utakmice, kako god ona završila, za prijateljstvo koje traje najmanje od ljeta 1998. godine kada je Dinamo uspio ući u skupinu elitnog natjecanja Lige prvaka.
Škrinja uspomena je prepuna priče, smijeha, ića i pića do dugo u noć. Dinamu je trenutno do svega, ali ne baš i do slavlja zbog teške situacije u kojoj su se našli upisavši još jedan remi u prvenstvu. Navijači će uz pomoć alkohola i pjesme već nekako preživjeti.
Plavi ionako imaju posla u HNL-u, a ni Liga prvaka nije do kraja izgubljena eventualnim porazom. Dinamu ostaju još dvije utakmice, jedna u Londonu protiv Arsenala i potom sredinom siječnja i posljednje, osmo kolo. Na Maksimir stiže Milan. Klubovi imaju bogatu povijest međusobnih ogleda, moglo bi se i o tim utakmicama puno govoriti.
