Pit Bull: Najtrofejniji kickboxing klub u Hrvatskoj kao SIMBOL ZAJEDNIŠTVA sjevera i juga

Sport, domoljublje i zajedništvo sjevera i juga Hrvatske.

Riječi su to koje najbolje opisuju Pit Bull, najtrofejniji kickboxing klub od osamostaljenja Hrvatske. Pozadinu jedne lijepe sportske priče približili su nam i članovi zagrebačkog Pit Bulla, inače “mlađeg brata” matičnog, sada već kultnog splitskog kolektiva…

Čak i kada ulazite u prostor gdje se odvija trening uistinu steknete dojam da ovdje treniraju Pit Bullovi. Naime, dvorana Pit Bulla Zagreb smještena je u atomskom skloništu u Novom Zagrebu, točnije naselju Travno, a iako je odlično opremljena, ne možemo reći da je to klasičan prostor za stvaranje vrhunskih sportaša, svakako je posebna, ima takozvani “underground“, ulični štih, dušu

Popričali smo s Markom Čizmićem, Pit Bullovim borcem od njegova nastajanja 2009. godine, ujedno i tajnikom kluba te Mislavom Vučetićem Kurom, sadašnjim voditeljem, trenerom i povremenim borcem.

“Moji prvi koraci s kickboxingom nisu dugo potrajali, no jako mi se svidjelo te sam tražio gdje bih dalje trenirao. Ubrzo sam saznao da se otvara klub Pit Bull, a pošto sam znao dečke koji su trenirali u Splitu za mene nije bilo dvojbe, Pit Bull je bio moj odabir“, kazao nam je u uvodu Marko Čizmić, inače višestruki viceprvak Hrvatske u raznim disciplinama.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]Splitski Pit Bull osnovan je 1994. godine na inicijativu prof. Marka Žaje. Od svog osnutka bilježi značajne uspjehe na brojnim nacionalnim i međunarodnim borilačkim natjecanjima. 2009. osniva se zagrebačka podružnica koja u kratko vrijeme stvara odlične borce. Marko Čizmić – višestruki viceprvak Hrvatske te osvajač Croatia Opena, Mislav Vučetić – 4x viceprvak i 1x brončani na Croatia Openu te 3. mjesto u lowkicku PH, Antonio Jandrić – 3. mjesto u full contactu PH, 2. mjesto Croatia Open, Ivan Balen – prvak Hrvatske u low kicku, osvajač Croatia Opena te Ivan Ćuklin – prvak Hrvatske u K1, finalist profi događaja FFC Futures. Marko Čizmić i Mislav Vučetić okušali su se i u hrvatskoj boksačkoj ligi.[/box]

Čizmić se prisjeća prvih treninga u maloj dvorani od 50-ak kvadrata na Trešnjevci i oformljavanja ekipe od 40-ak članova, rekreativaca, pod vodstvom trenera Mire JurcaNakon godinu dana klub se diže na višu razinu. Treninzi sele u Travno, broj članova se poduplava, a klub sudjeluje i na prvim natjecanjima koje je obilježio upravo Čizmić.

“Nakon samo šest mjeseci treninga išli smo na Prvenstvo Hrvatske u full contactu. Svoj prvi meč sam izgubio diskvalifikacijom jer tada nisam baš znao ni sva pravila. Jednostavno sam mu cijelo vrijeme refleksno hvatao nogu, što je nedopušteno. Ali dobro smo se potukli”, sa smiješkom se prisjeća.

Već mjesec dana nakon toga Čizmić postaje viceprvakom Hrvatske u disciplini K1, bila je to prva pobjeda za zagrebački Pit Bull i ujedno i prva njegova medalja.

Veliki pomak zasluga Dina Beloševića…

Veliku prekretnicu u klubu donosi dolazak Dina Beloševića, svjetskog amaterskog prvaka i višestrukog prvaka Hrvatske, inače člana splitskog Pit Bulla. “Strašan dečko, veliki prijatelj i sportski kolega te perfektan borac. Njegovim dolaskom klub je poprimio splitski način treninga što se pokazalo ključnim. Uz sve sportske uspjehe Dino je dogurao i do doktorata iz kineziologije”, ističe Čizmić i napominje kako većina boraca i trenera u klubu ima više ili visoko obrazovanje na što su iznimno ponosni.

U stručnom stožeru tima djeluju Ivan Juras (Viša trenerska škola), Dario Čurak (apsolvent kineziologije) te pripadnik specijalnih snaga I.Š. Zaduženi su za rad sa početnicima i kondicijsku pripremu natjecatelja i rekreativaca, a Jakov Deur klupski je maser i fizioterapeut.

Čizmić i Vučetić naglašavaju da je njihov klub mjesto tolerancije i otvorenosti prema svima. Cure su itekako zastupljene, a ovim putem željeli bi otkloniti sve moguće konotacije vezane uz klub zbog crne klupske boje i samog naziva. “Svi su dobrodošli. Kod nas treniraju i policajci i profesionalni vojnici. Imali smo čak i azilante. Mi smo domoljubi, ali ni na koji način ne pravimo razlike između ljudi“, ističu.

ČIZMIĆ: “Za 10 godina neću pamtiti detalje nijednog meča, već uspomene druženja”

U Pit Bullu Zagreb posebno ističu suštinu cijele ove sportske priče, a to nisu ni borbe ni uspjesi već promicanje sporta i svih njegovih vrijednosti, zajedništva, druženja i domoljublja, posebice imajući na umu nažalost prisutnu netrpeljivost sjevera i juga Hrvatske.

To je jedno prijateljstvo, veselje i zdrava atmosfera. Ljudi su koherentni i međusobno si pomažu. Na putovanju si međusobno podvaljujemo, pogotovo kad idemo zajedno s dečkima iz Splita. Teško je to opisati riječima, to jednostavno morate doživjeti. To vodi do te mjere da drugi dan uopće ne razmišljaš o teškom meču“, objašnjava sve vrijednosti navedenog sportskog kolektiva Čizmić i nastavlja: “Za 10, 15 godina neću pamtiti detalje nijednog meča, a uspomene tih druženja pamtit ću zauvijek“, kazao je Čizmić.

Malo razumijevanje Grada za, uvjetno rečeno, “male sportove”, osjetili su i u zagrebačkom Pit Bullu, a drugačija situacija nije ni sa sportskim savezima. “Nisu nam previše izlazili u susret. Možemo reći da smo s malim financijskim sredstvima ostvarili i više nego zapažene rezultate“, ustvrdio je Mislav Vučetić Kure.

Pit Bullovce smo pitali koji je recept uspjeha najuspješnijeg kickboxing, thai boxing i savate kolektiva u Hrvatskoj. “Najvažniji su sparinzi. To nisu sparinzi u klasičnom smislu, već u stvari mečevi prije mečeva, to je ključ svega. Pit Bullov borac ne treba pobijediti, ali uvijek će ostaviti srce u ringu“, kazali su Vučetić i Čizmić i naveli veliku pomoć boksačkog trenera Gorana Babića Hambija i suradnju s još jednim velikim imenom hrvatske borilačke scene, Marijom Valentićem.

Skromni smo, znamo da nismo najjači, znamo da nismo najbolji na svijetu, ali to nikad nikome nećemo priznati“, poručili su za kraj zagrebački Pit Bullovci.

 

 


Komentari