ODLAZAK LEGENDE: Nepoznati detalji iz života Mirka Filipovića (VIDEO)

Facebook

Završio je karijeru s omjerom od 31-11-2, a s njim u povijest odlazi i njegovo najubojitije oružje lijevi high-kick, kojeg je on opisao na jedinstven način, “Desna noga bolnica, lijeva noga groblje”.

Najbolji Hrvatski kickboksač, MMA i K-1 borac rođen je 10. rujna 1974. godine u Vinkovcima. Osnovnu školu završio je u Privlaci 1989. godina, a gimnaziju upisuje Vinkovcima. Zbog Domovinskog rata treći razred bio je primoran završiti u Varaždinu, a gimnaziju je završio, ipak u rodnim Vinkovicima, maturiravši s vrlo dobrim uspjehom. Nakon gimnazije upisuje Policijsku akademiju u Zagrebu, a za to vrijeme počinje s treninzima borilačkih sportova i kreće njegovo sudjelovanje na natjecanjima u Hrvatskoj i Europi.

Nakon akademije priključuje se anti-terorističkoj jedinici Lučko, od čega i dolazi nadimak Cro Cop gdje ostaje sve do 2000. godine, kada zbog sve boljih sportskih rezultata, odlučuje napusiti policijsku karijeru i započeti jednu eru po kojoj će ga čitav svijet pamtiti.

No, Mirko nije ostvario karijeru samo u borilačkim sportovima. Filipović je zaigrao i kao nogometaš u utakmici između Cibalije i Vinkovaca 5. studenog 2004. godine, igrao je za Cibaliju. Osim sportske karijere Mirko je na vrhuncu svoje slave snimio i film pod imenom Ultimate force. No, niti to nije sve, Mirko se 2003. kandidirao za mjesto u Saboru na SDP-ovoj listi i u tome je uspio. Zalagao se za veće financiranje policije, ali ubrzo je istupio iz svijeta politike jer kako kaže nije imao dosta veza unutar političkih krugova.


Borilačka karijera

Mirko Filipović svoju borilačku karijeru započeo je kao boksač, a ostvario je i dobar omjer pobjeda i poraza. Upravo mu je ta boksačka tehnika koju je rano svladao donijela prednost u mnogim budućim borbama. Sudjelovao je 1997. godine, kao reprezentativac Hrvatske, na amaterskom prvenstvu u superteškoj kategoriji u Budimpešti, no, ispao je u šesnaestini finala od branitelja naslova. Na tom su prvenstvu osim Mirka još nastupali i Stjepan Božić (do 75 kg) i Stipe Drviš (do 81 kg).

K-1

No, Mirkova slava ipak je došla do izražaja u K-1 organizaciji. Mirko je u svojoj K-1 karijeri rušio mnoge velikane tog sporta. Još tamo 1996. tukao je Jeromea Le Bannera, no, zatim ga je porazio Ernesto Hoost. Vratio se Mirko 3 godine kasnije i porazio Nicholsona, ali opet je izgubio, ovoga puta od Bajramija. No, potom dobiva pozivnicu na međunarodni K-1 turnir na kojemu je uspio pobijediti jednog od najboljih boraca tada, Mikea Bernarda. Nakon njega Filipović je istukao i Musashija, pa onda i Greca, ali na kraju večeri Ernesto Hoost ponovo je bio koban za Mirka.

Nakon tog turnira Mirko je nastavio pobjeđivati, padali su Sapp, Hunt, Bonjasky, Aerts, a osvojio je i K-1 World Grand Prix 19, ali Mirkova K-1 karijera tu polako dolazi do kraja. Nakon dva poraza od Bernarda i Hoosta, Mirko odlučuje karijeru usmjeriti ka tada iznimno popularnoj organizaciji Pride.

Pride

Nakon transfera u Pride, Mirko se povlači iz svijeta policije kako bi se u potpunosti posvetio Pride turnirima. Na tim turnirima stekao je svjetsku slavu zbog pobjeda nad tada velikim imenima.

Mirko se tada okreće mješovitoj borbi, silne pobjede dovele su ga do okršaja za naslov prvaka protiv Minotaura Nogueire, ali manjak iskustva u parteru bio je presudan za Mirka koji je borbu izgubio polugom na ruci. Nakon borbe s Brazilcm 2003., Filipović je odlučio svom timu priključiti Fabrizia Werduma bivšeg prvaka u Jiu-Jitsuu, a sadašnjeg prvaka u teškoj kategoriji UFC-a, kako bi se unaprijedio u borbi u parteru. Dogodine ga je iznenađujuće nokautirao Kevin Randleman, ali Mirko mu je vratio giljotinom u revanšu te iste godine.

https://www.youtube.com/watch?v=cIE-uZN07aA

Nakon toga Mirko je krenuo u lov na Fedora Emelijanenka, tada aktualnog prvaka. Nakon Randlemana, Cro Cop je nanizao šest pobijeda, uključujući i Aleksandra Emelijanenka, Fedorova brata. Potom je konačno uslijedila borba s Fedorom, 28. kolovoza 2005. Mirko je nažalost izgubio jednoglasnom odlukom sudaca, a Fedor je tada priznao kako mu je to bila najteža borba do sada. Filipović je par mjeseci nakon Fedora stao u ring s Barnettom, kojeg je pobijedio sudačkom odlukom. Godinu dana kasnije Mirko je poražen od Marka Hunta, također sudačkom odlukom.

Iduće godine Mirko je briljirao. Na Pride turniru 5. svibnja 2006. Mirko je nakon nešto više od minutu borbe svladao Minowu, potom je pao i Yoshida kojeg je Cro Cop toliko izudarao po nogama da ovaj više nije mogao stajati. Mirko je osvojio Grand Prix turnir u rujnu 2006. brutalno nokautirajući Wanderleija Silvu, pa potom i Josha Barnetta.

UFC prvi put

Tada su počele kružiti priča kako Mirko prelazi iz Pridea u američki UFC, te priče pokazale su se istinitima, a Mirko je potpisao na šest borbi. Epizoda u UFC-u krenula je odlično, u prvoj borbi nokautirao je Eddieja Sancheza, ali već druga borba bila je kobna. Na turniru u Manchesteru 21. travnja 2007. godine, Mirko je stradao od Gabriela Gonzage brutalnim nokautom. Goznaga je rušio Mirka njegovim oružjem, high-kickom. Mirko je tada priključio timu dvojac Corlett-Williams kako bi ga što bolje pripremili za tu borbu, ali Gonzaga je borbu riješio u stand-upu.

https://www.youtube.com/watch?v=f0K8ZYRF02Y

Sljedeća Mirkova borba također nije bila uspješna. Izgubio je odlukom sudaca od francuskog kickboksača Cheicka Konga.

DREAM FC

Nisu Mirku baš sjeli porazi od Konga i Gonzage, pa je karijeru nastavio 2008. godine u Dreamu, organizaciji nastaloj na ostatcima Pridea.

“Pa, kao što svi znate, imao sam loše razdoblje u karijeri i moje zadnje dvije borbe u UFC-u sam izgubio”, rekao je tada Filipović.

“Ne želim da itko misli da sam pobjegao iz UFC-a, ali ja sam puno razmišljao o tome kako nastaviti svoju karijeru, i mislim da u ovom trenutku, mislim da je DREAM pravo mjesto za mene. Nikada se nisam volio boriti u kavezu. Uvijek sam volio boriti se u ringu. Druga stvar je da sam volio borbe u Japanu. Japan je kao moj drugi dom, osjećam kao da sam doma u Japanu. Svi ti razlozi su me doveli ovdje, a ja sam vrlo sretan što ću se boriti ovdje u Japanu. ali, naravno, jedan dan, ne znam kada, ali svakako ću se vratiti u UFC pokazati da je to samo loše razdoblje za mene. Sada sam potpuno sam se oporavio, fizički i psihički, mentalno najvažnije “, govorio je tada Mirko Filipović.

U Dreamu se Mirko kratko zadržao odradivši svega dvije borbe. Prvu, protiv Mizuna, je dobio, dok je druga protiv Overeema završila bez pobjednika zbog Nizozemčevih nesportskih udaraca u prepone.

UFC drugi put

Mirko se nakon kratke epizode u Dreamu vratio u UFC odraditi još četiri borbe. Dobro je krenuo protiv Mostaphe Al-Turka kojeg je izbombao već u prvoj rundi. Uslijedio je poraz od Juniora Dos Santosa iste godine (2009.), pa godinu kasnije pobjede nad Peroshem i Barryjem. No, tu kreće Mirkov pad u UFC-u. Pretrpio je tri teška poraza od Franka Mira 2010., potom 2011. od Schauba i Nelsona. Činilo se kako je karijera Cro Copa na izdisaju, a i sam je tada najavljivao odlazak iz svijeta borilačkih sportova.

Cro Cop Final Fight

Ipak Mirko je odlučio nastaviti baviti se onim što najbolje zna, pa je 2012. pobjedom na Cro Cop Final Fightu najavio svoj povratak u kickboks. U toj borbi pobijedio je Raya Sefa jednoglasnom odlukom sudaca. Na K-1 World Grand Prixu 2013. godine Mirko dolazi do naslova pobjedama nad Millerom, Žuravljovom i Londtom. Na žalost svoju K-1 karijeru Mirko je okončao porazom na Gloryju 14 u Areni Zagreb, izgubivši od Remyja Bonjaskog kojemu je to bila posljednja borba.

Povratak u MMA

Počelo se tada nagađati kao se Mirko vraća u MMA, a upravo to se i dogodilo. Mirko je u japanu savladao bivšeg sumo hrvača Suzukavu polugom u prvom minuti borbe. Trebao se boriti s Aleksandrom Emelijanenkom 2013., godine, ali borba je otkazana jer je Rus upao u barsku tuču, a zamjena mu je bio Oleynik od kojeg je Mirko izgubio borbu. Godinu kasnije Mirko se vratio pobjedom nad Satoishijem Ishijem i oduzeo mu pojas IGF prvaka, revanš je održan iste godine, a Japanac je ponovno izgubio.

UFC treći put i kraj karijere

Nakon sjajnih borbi i novog naslova, Mirko se 2015. vraća u UFC i to velikim revanšem protiv Gabrijela Gonzage. Borba se održala u travnju, a Mirko je slavio nad čovjekom koji mu je nanio najteži poraz u karijeri. Mirko ga je uništio razornim udarcima laktovima u glavu. Povratak je uistinu bio spektakularan, pa se odmah dogovarala nova borba protiv Anthonyja Hamiltona 28. studenog 2015. No, Filipović je iznenadio javnost objavivši kako otkazuje borbi i prekida karijeru zbog višestrukih ozljeda i kako se više neće baviti profesionalno borilačkim sportovima. Završio je karijeru s omjerom od 31-11-2, a s njim u povijest odlazi i njegovo najubojitije oružje lijevi high-kick, kojeg je on opisao na jedinstven način, “Desna noga bolnica, lijeva noga groblje”.

>>> Mirko Filipović OKONČAO KARIJERU: ‘Svjestan sam da sam došao do KRAJA SVOG BORILAČKOG PUTA’

Komentari

loading...
-->