Ušli smo u dio sezone kada se u Hrvatskoj sve više okrećemo zimskim sportovima, a jedan od njih je ne tako davno bio pravi hit u Zagrebu. Povodom zime koja nam polako kuca na vrata, prisjećamo se kako su zagrebački navijači i navijačice punili tribine zbog hokejaša Medveščaka, koji su bili vrlo popularni u EBEL-u i kasnije u KHL-u, u ligi koju vode Rusi.
Klincima iz Zagreba koji danas idu u srednju školu teško je zamisliti da prije 10 ili 15 godina situacija s Dinamom nije bila kao danas. Modri su tada s lakoćom osvajali naslove prvaka, a u Europi su uglavnom bili ‘kanta za napucavanje’. Više ljudi mogli ste naći bilo je u popularnim Mimicama u Jurišićevoj petkom nego na Maksimiru kada se slavio naslov.
Bilo je to vrijeme bojkota. Dinamo je u navijačkoj strasti bio nekako u zapećku zbog Mamićeve kleptomanije, a počeo je disati kao nekad tek njegovim bijegom u Međugorje i sada kada su Mamićevi ljudi već daleko od Dinama. Kada je krenuo bojkot, 2010., tribine su na utakmicama Dinama opustjele, Cibona se iz godine u godinu borila protiv propadanja, RK Zagreb rasprodao je svoj ‘dream team’ i nije išlo do završne faze u Ligi prvaka, a baš u to vrijeme, u prvi plan dospjeli su hokejaši.
Svijetla točka
U toj svojevrsnoj zoni sumraka koja je tada pogodila zagrebačke klubove, postojala je ipak i jedna svijetla točka. Hokejaši Medveščaka su u svoj ‘brlog’ privukli sve one klince koje je Dinamo izgubio bojkotom, a Cibona svojim propadanjem. Medveščak je, sada kada na to gledamo s odmakom vremena, cijelu jednu generaciju naučio navijati.
Naravno, navijanje u Ledenoj dvorani Doma sportova nije bilo s onakvom atmosferom kao kada se Dinamo prati u velikim utakmicama ili kao u najvećim danima Cibone i rukometaša Zagreba. No, navijalo se odlično. Medveščak je imao ponudu za cijelu obitelj. Utakmice su donijele priliku da se svi na njima mogu zabaviti.
Takvim načinom rada Medveščak je tu ‘izgubljenu generaciju’ naučio kako biti privržen klubu, pratiti klub i osjećati se njegovim dijelom. Sve ono što je Mamić htio, Medveščak je imao. U Dinamu, Mamić je udaljio ljude od kluba svojim načinom rada, a podsjetimo, taj način rada doveo ga je do jedne pravomoćne osuđujuće presude i još jednog suđenja zbog financijskog oštećivanja kluba. Osjetila se Mamićeva pohlepa, a na neki način, pohlepa za nečim većim i jačim je srušila i Medveščak nakon njegovih sjajnih godina.
Medvešćak je u EBEL ušao 2009. i savršeno je ispunio taj spomenuti vakuum koji je nastao između navijača i ostatka zagrebačkih klubova. Odlična promidžba, liga u kojoj su dolazili jaki austrijski klubovi, ali i rivali iz bivše Jugoslavije poput Jesenica, bili su pun pogodak za publiku. Karte za utakmice planule bi u sekundi. Prosjek je bio odličnih 5.500 ljudi po utakmici.
Umirovljenicima će se uskoro podebljati novčanici: Evo koliko im novaca sjeda na račune i kad
Igralo se i u Areni Zagreb
Kada je Ledena dvorana postala previše tijesna, Medveščak je povremeno na velikim utakmicama punio i zagrebačku Arenu. Igrači su postali zvijezde, pa ne treba čuditi da je u tom trenutku John Hećimović bio gotovo jednako popularan kao recimo Sammir ili Ante Rukavina. Ne treba zaboraviti ni utjecaj HRT-a koji je redovito prenosio utakmice pa smo tako u jednom trenutku u državi imali četiri milijuna stručnjaka u hokeju na ledu.
Medveščak nikada nije prerastao EBEL jer da jest, osvojio bi to natjecanje, no ambicije vlasnika su postale veće od EBEL-a. Stigao je poziv moćnog ruskog KHL-a i od tog trenutka se san počeo rušiti. Padao je s vremenom navijački interes za klubove koji se zovu CSKA, Dynamo, Traktor ili slično. Ipak, zov ruskog novca bio je prejak. Veće tržište, više sponzora i veći izazov protiv jačih klubova. Trajalo je to od 2013. do 2017. godine.
Bilo je teško dovesti kvalitetnog igrača s obzirom na enormnu količinu putovanja, a i ta putovanja su za klub donijela velike troškove, trebalo je dati puno novca. Hokejaši Medveščaka su se nakon toga vratili u EBEL, ali bilo je to s dugovima koji su u periodu od dvije godine dotukli klub. Bajka na ledu se otopila, posrnuo je klub s poviješću dugom gotovo 60 godina.
Period u kojemu su Medvjedi bili na vrhuncu će zauvijek biti u sjećanju onima koji su u tom razdoblju dolazili na utakmice hokeja na ledu. Huk Ledene dvorane, euforija kada padne gol, proslava pobjede, legendarni Mićo Dušanović kao komentator, sve je bilo baš kao neka predivna sportska bajka, ali kao što često bude slučaj, novac pokvari sve. Ostaje nam tako samo uspomena na klub i povik koji se pamti – Zig-zag Medveščak.
