ON JE PRVI NAPADAČ LIGE! Bolji je i od Petkovića, a kod njega brine jedna stvar

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Svi s nestrpljenjem očekujemo najveći derbi, ta u nedjelju na Maksimiru igraju Dinamo i Hajduk, da ćemo svjedočiti nastupima dvojice hrvatskih reprezentativaca koji igraju na najatraktivnijim pozicijama u svojim momčadima. Da, Dinamovac Bruno Petković i Hajdukovac Marko Livaja udarne su napadačke igle zagrebačkog i splitskog kluba, hrvatski reprezentativci i doslovce ljubimci navijača svojih klubova…

Eh sad, u najavama derbija voli se spominjati, analizirati i odmjeravati koji je od njih dvojice bolji igrač. Čak i nije loše da je tako, makar su te rasprave jalove i bespredmetne, ali čine reklamu za nogomet, za derbi, na koncu konca i za Dinamo i Hajduk, pa i samog Petkovića i Livaju.
Jasno, u tij usporedbama ne mogu se zanemariti neobjektivne i pristrane procjene navijača, zar mislite da bi neki navijač Hajduka mogao reći da je Petković bolji od Livaje ili obratno?

Istina je tu samo jedna jedina. Ako se itko razumije, poznaje suparničke probleme u dušu to su uistinu sami Bruno Petković i Marko Livaja. I putevi i karijere su im nevjerojatno nalik, sreću su kao gotovo dječaci tražili u inozemstvu. Dugo su se tražili, selili su se po klubovima. Taman kada bi pokazali raskoš talenta zadesila ih je ili ozljeda ili je došao novi trener koji bi ih bavio u zapećak.

Uzbudljiv derbi je pred nama

Godinama je to trajalo kod obojice. Hrvatska nogometna javnost ih je praktički i zaboravila. Da je tada netko po novinama i medijima spominjao kako će jedan ili drugi biti reprezentativci vjerojatno bi mu zabranili pisati o nogometu do kraja života. No, život ne nosi samo neugodna iznenađenja, nego piše i krasne priče.

Pa su priče Petkovića i Livaje postale malčice i bajke. Koje mogu služiti djeci da se nauče upornosti, strpljenju i nadanju.
Petković se nakon seljenja po Apeninskom poluotoku vratio u Dinamo na preporuku menedžera Ivana Cvjetkovića-Tarzana. Taj je menedžer doveo nesretnog Petkovića u Dinamo kod Bjelice i rekao:
„Samo ga malo isprobajte”.

Ostalo je divota prašine. Petković je ekslodirao, kakva elegancija, onako visok i spretan s loptom, profinjen tehničar kao da se kao momčić loptao po brazilskim plažama, dribler, asistent i strijelac. U Maksimrskoj 128 ostali su zapanjeni.

Prije dvije godine igrao je atomski nogomet, došao do reprezentacije gdje je isto blistao. Ali je kasnije počeo pomalo nestajati. Samo na mah bi pokazivao raskoš svog talenta, gubio se u dokazivanju, ispao je iz reprezentacije. Sada se opet vraća, ali daleko je od one atomske energije otprije dvije godine. A da je riječ o klasnom igraču svima je jasno. Njegovi su potezi nepredvidljivi, šarmantni i svrishodni.

Neki u objašnjenjima zašto je Petković tako sklon oscilacijama vide određene psihičke probleme, makar su te procjene ne samo bezobrazne nego i glupe. Nema na svijetu igrača koji može godinama igrati u istoj vrhunskoj formi. A ako ima onda je to jedan ili dva igrača kroz deset godina.

Kakav je sad Petković? Bolji nego prije nekoliko mjeseci, a lošiji nego prije dvije godine.
Još više se selio po klubovima Marko Livaja. On je, k tome, djelovao dosta nervozno i bahato. Nerijetko je bio sklon i ekscesima. Kada ga danas gledamo i doživljavamo, očito je sazrio, ne možemo vjerovati da je riječ o istom čovjeku i istom igraču. Gdje njega sve nije bilo, pa po sportskim kvizovima malo tko zna nabrojati sve klubove gdje je igrao. I dizao se od nebesa do podruma, konstanta mu je bila nepoznata.

Tako pomalo uništenog a željnog dokazivanja uzeo ga je Hajduk prvo nakratko, a kasnije s ugovorom. I Hajduk je s njime dobio vođu, lidera, generala vojske koja nakon dugo godina želi naslov prvaka. Livaju šefom smatraju i u upravi kluba, isto misle i njegovi suigrači a navijači se u njega zaklinju.

Dugo jedan nogometaš Hajduka nije bio tako popularan, kao nekad Šurjak, Slišković, Gudelj ili Zlatko Vujović…

Dokopao se Livaja sa sjajnim partijama u Hajduku i reprezentacije, time zaokružio sličnu priču kao svog nedjeljnog konkurenta iz Dinama, spominjanog napadača, Brune Petkovića. Zato oni tako dobro mogu razumjeti jedan drugoga.

Da, da, ajmo se zapitati tko je u ovome trenutku ipak u boljoj formi? Činjenica jest da se Petković počeo pomalo vraćati u formu, za nadati se u korist hrvatskog nogometa i naše reprezentacije da će se i nastaviti uzdizati u formi. Međutim, Marko Livaja zadnjih mjeseci fakat igra u top formi, igra u realno slabijoj momčadi od Dinama, nosi je do visina, zabija i asistira. I ove sekunde Marko Livaja je u prednosti nad Brunom Petkovićem.

Ne, nismo ni slučajno rekli da je Livaja bolji igrač od Petkovića. Nego, jednostavno je sada raspoloženiji i ubojitiji. Jer, jednom i drugom je posao „ubijati„ suparničke obrane.

Opet, to za derbi, dvoboj Dinama i Hajduka, ne mora ništa značiti ili naslućivati. U derbijima uopće nije važno mjesto na ljestvici, forma pojedinog igrača ili momčadi. Derbi je derbi jer se ništa niti zna, niti se išta može predvidjeti.

To je utakmica emocija, koje pršte i na travnjaku i na tribinama i u srcima navijača. Da, Livaja je u boljoj formi, a možda Petković odluči derbi.

Mi bismo ipak morali biti sretni, bez obzira radi li se o tome jesmo li Dinamovi ili Hajdukovi navijači, da naše dvije nogometne perjanice imaju takve blistave i klasne igrače u vrhu napada. Oni jamče užitak, atraktivnost i onu pozitivnu nervozu koja nas trese prije i za vrijeme svakog derbija.
Moramo biti sretni što ih imamo, našeg Brunu i Marka!

Komentari