OGORČEN JE NA MALU MIROVINU, ALI O NJEMU ĆE SE FILMOVI SNIMATI: Čuvenom Zagrepčaninu divit će se generacije

Foto: Cropix

Ante Kostelić je mit. Ante Kostelić je ‘Gips’. Ante Kostelić je tvorac hrvatskog olimpijskog čuda. Ante Kostelić je rukometaš. Ante Kostelić je najtrofejniji skijaški trener. Ante Kostelić je najtrofejniji hrvatski trener uopće. Ante Kostelić je roditelj. Ante Kostelić je istinski pobjednik. Tko je Ante Kostelić?

Nema te osobe iz sportskog svijeta, a i šire, koja nije fascinirana uspjesima obitelji Kostelić. Počevši naravno od Janice, koja je ispisala novu stranicu skijaške povijesti u Salt Lake Cityju 2002. godine, kada je osvojila tri olimpijske zlatne medalje i jednu srebrnu. Četiri godine kasnije, u prijestolnici Alpa – Torinu, Janica je u džep stavila zlato i srebro. Međutim, to su samo olimpijski uspjesi. Što pak reći za tri Janičina Velika globusa?? A što pak tek reći za činjenicu da je sve to ostvarila do svoje 24. godine, budući da je zbogom skijanju rekla u listopadu 2006. godine.

S druge strane, njen brat Ivica, jedan je od najomiljenijih sportaša u povijesti Hrvatske. Vlasnik je četiri olimpijska srebra, a u skijašku besmrtnost ušao je 2011. godine, kada je na impresivan način osvojio Veliki kristalni globus.

Antini počeci

Odgojiti i usmjeriti djecu izazov je sam po sebi. Ali stvoriti olimpijske pobjednike, svjetske prvake, u sportu u kojem dominiranju ‘planinske nacije’, podvig je bez presedana. Ante je stvorio Sportaše (namjerno s velikim S), ali i nevjerojatne pobjednike.

Popularni ‘Gips’ rodio se 11. kolovoza 1938. godine u Zagrebu, a taj zanimljivi nadimak dobio je još u djetinjstvu, budući da je bio izrazito hiperaktivan te je više puta lomio ruku ili nogu. Sportaš od glave do pete, nema te discipline u kojoj se nije okušao. Trenirao je rukomet, plivanje, skijanje, a kratko je bio i vozač automobilskih utrka.

Ipak, najveći je trag ostavio u rukometu, a svojedobno je nastupao za zagrebačke klubove RK Polet, Mladost, RK Zagreb te za francuski klub ASHC Cannes. Bio je polivalentan rukometaš, jer je mogao ordinirati na više pozicija, a na glasu je bio i kao odličan izvođač sedmeraca. Osim toga, bio je član plivačkog kluba Mladost te skijaškog kluba Rade Končar.

Skijaški mag

Ipak, ono po čemu ga svi pamtimo je skijaško čudo Ivice i Janice. Trnoviti put obitelji Kostelić do svjetskog vrha ovjekovječen je u fenomenalnom dokumentarcu Brune Kovačevića ‘Gnothi Seauton’, ali dojma smo da se tu neće stati na budućem ‘dokumentiranju’ njihove priče.

Ante je za svoj višegodišnji rad dobio Nagradu “Franjo Bučar” za životno djelo, ali njegov istinski ‘legacy’ su Ivica i Janica, istinske skijaške ikone. O nedovoljnoj valorizaciji hrvatskih sportskih velikana piše se naveliko i naširoko, a o svojoj je degradaciji nedavno progovorio i sam Ante u razgovoru za HRT.

“U društvu koje ne može valorizirati ono što si radio, ili ne može slijediti i dati o tome određeno mišljenje i ocjenu, u takvom društvu je čovjek kao ja, ili netko drugi, izgubljen. Kako ja mogu biti zadovoljan, kad oni koji ocjenjuju nisu zadovoljni? Onaj tko je mene degradirao iz vrhunskog trenera u nekakvog drugog, znači da nije zadovoljan sa mnom. Zar tebi nije neugodno da čuješ da ću ja npr. imati penziju od dvije i pol tisuće kuna”, kazao je Ante.

Ispred vremena

Ivica je u istom intervjuu za oca naglasio kako je uvijek bio ispred i iza svog vremena.

“Sa sigurnošću mogu tvrditi da je bolji trener danas nego što je bio prije 20 godina. Kako je stario polako se mijenjao i odnos prema treningu. Bio je i ispred svog vremena i iza svog vremena, a njegov pristup treningu će uvijek biti aktualan” rekao je Ivica.

Ante, ispred si svog vremena. Uvijek i zauvijek.

Komentari