Odgovor srpskim medijima: Ovo je jedina prava priča o Subašiću koju cijeli svijet mora znati

986
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Oni koji ne mogu smisliti dobre rezultate Hrvatske uvijek nađu priču kojom žele uspjeh omalovažiti, relativizirati, podcijeniti! Upravo tako je i sada, pa se mnogi naslađuju pričama kako je Srbin Subašić spasio hrvatska vrata, ističu neugodne detalje iz njegove prošlosti, a prava istina je samo jedna. Riječ je o tako dobrom, poštenom, predanom čovjeku koji je sve uspjehe u životu postigao teškim odricanjem i radom.

Ide se čak toliko daleko da se srpski mediji s pozivaju na to da je Subašićev otac pravoslavne vjeroispovijesti te Danijela predstavljaju kao Srbina iako je on i sam u više navrata, pa tako i nakon sinoćnje pobjede, poručio da je Hrvat i da sve što radi u reprezentaciji radi za hrvatski narod.

“Drago mi je što sam pomogao Hrvatskoj i svom narodu donio veselje”, rekao je nakon utakmice.

Istina jest da je bilo izvjesnih problema s ocem njegove današnje supruge s kojom živi u Monte Carlu, kad su se nakon petogodišnje veze odlučili uzeti. Puncu, čovjeku koji je pretrpio stradanja u ratu, nije sve to baš leglo, no situacija je rješena na fin način. Njegova supruga je Antonija Bozzo, pedagoginja sa zadarskog Filozofskog fakulteta.

Krasan brak kojeg imaju prave od svih ovih priča degutantne gluposti. Zaista nije bitno tko je i što je Daniel Subašić. On je vratar hrvatske momčadi i svaki pokušaj diskreditacije jest sramota za autora takvih napisa. Jer, i da je Srbin, a posve je svejedno što jest, brani za Hrvatsku i tu počinje i prestaje svaka priča.

Subašić se uvijek sjeti Ćustića

Poučnija je druga priča vezana za Subašića.

Ljepše je da se piše kako je ON veliki čovjek. Odlazak Hrvoja Ćustića, mladića koji je igrao nogomet i smrtno stradao u borbi za loptu, bio je još jedan ispit naših unutarnjih snaga. Kako razumjeti, kako objasniti nagli odlazak dragog momka koji se nikad nikome u životu nije zamjerio? Kako protumačiti da netko ima toliki peh da ga zahvati takva nesreća? Udariti glavom u betonsku ogradu tri metra od igrališta, nakon uobičajenoga suparničkog starta… Zar je taj momak morao doživjeti tako nesretnu stotinku sekunde?

Prije četiri godine svi svjetski mediji bili su opčinjeni gestom Danijela Subašića u Londonu kada je pred kamerama istakao svoju majicus posvetom pokojnom prijatelju. Nakon sjajne partije Monaca protivArsenala na kojoj je Subašiću čestitao i princ Albert od Monaca naš je vratar svojom gestom dirnuo ne samo nogometne zaljubljenike. Nakon utakmice skinuo je vratarski dres kako bi pokazao majicu s likom svog pokojnog prijatelja Hrvoja Ćustića s kojim je igrao u Zadru, na majici je bio natpis – Zauvijek zajedno!

Danijel Subašić, današnji vratar reprezentacije i francuskog Monaca uvijek se sjeti Hrvoja te ispod dresa nosi majicu s likom Hrvoja s natpisom – Zauvijek!

“Danijel i Hrvoje skupa su odrasli i počeli igrati nogomet. Doista su bili kao braća i zato sam Danijela oduvijek doživljavao kao svog sina. Hrvoje je bio stariji, bio mu je čak i uzor, zato ga Danijel toliko poštuje i voli. Eto, igrom sudbine, i tu zadnju loptu koju je Hrvoje pokušao dohvatiti na utakmici s Cibalijom ispucao je Subašić s gola Zadra”, riječi su Svetka Ćustića, Hrvojevog oca.

“Ne čudi me što Danijel na svakoj utakmici ispod dresa nosi majicu s likom mog sina. Vjerujte mi, bilo bi isto i da je obrnuta situacija. Hrvoje je bio stariji, bio mu je čak i uzor, zato ga Danijel toliko poštuje i voli. Očito je da i Danijelu moj Hrvoje i dalje puno znači, da mu ta majica s Hrvojevim likom daje posebnu duhovnu snagu i energiju”.

Ljudina. Suba je ljudina.



Komentari