Novi zagrebački stadion trebao bi biti spektakularan, ali postoji problem: Zbog ovog bi sve moglo propasti

Priča o novom stadionu u Zagrebu toliko je olinjala i otrcana da je ljudima postala dosadna, nevjerodostojna, kraće rečeno – naporna. Traje koliko nam i draga hrvatska neovisnost, usput nas posramljuje što nismo u stanju izvesti građevinski projekt koje su u stanju napraviti malo bolje organizirane općine.

Gradska vlast, a ništa nije progresivnija i državna, bez obzira tko bio gradonačelnik toliko je bizarno pristupala tom problemu da je povjerenje nestalo još davno. I nemoguće ga je steći. Pa tako i danas kada nas i gradski i državni dužnosnici uvjeravaju da je sve riješeno, pa ćemo dobiti ne jedan, nego dva stadiona…

Najprije zamjenski u Kranjčevićevoj ulici, a onda i onaj „pravi„ u Maksimiru. Kakav će biti taj „pravi„, kojeg kapaciteta još nemamo pojma. Kao što nemamo pojma kada će početi ozbiljni radovi u Kranjčevićevoj, odgođeni već nekoliko puta.

Nije nam do smijeha

Nije nam do smijeha, iako sve izgleda smiješno. Najlakše je ispaliti, poput gradonačelnika Tomaševića, da ćemo na novu Kranjčevićevu do kraja 2026. godine. Da ne bi! Inače je naša administracija znana po hitrosti i ažurnosti, a naši građevinari nisu nikad probili rok izvedbe.

Stadion u Kranjčevićevoj podsjeća na Trojanskog konja, za one koje nešto znaju o starim Grcima. Ne vjeruj Danajcima ni kada poklone nose. Kao privremeno rješenje novi stadion u Kranjčevićevu predstavlja nevjerojatnu opasnost. Ma i užasavajuću.

Naime, kako smo se skloni razbacivati privremenim rješenjima isto toliko smo naučeni da nam svaka improvizacija postane i konačno rješenje. Tko nam može tvrditi da će se novi maksimirski stadion uopće izgraditi kada bude gotova Kranjčevićeva. „Pa što fali Kranjčevičevoj, već čujemo.

Na Dolcu se stvorile ogromne gužve: Zagrepčani zbog jedne namirnice satima čekaju u kolonama

Počelo je s 44 milijuna eura

Novi stadion u Maksimiru trebao bi koštati nekoliko puta skuplje, iako moramo još jednom ponoviti da mu ne znamo ni izgled i oblik, kapacitet i sadržaje. Za Kranjčevićevu govore da će koštati 44 milijuna eura. Naravno, pripremite se na uvećavanje cijene, baš kao i kada se gradio rotor preko Save, iz tjedna u tjedna bio je sve skuplji. Jednostavno je, tako to u nas ide.

Vratimo se imaginarnom stadionu u Maksimiru. Tu tek ima kompliciranih prijepora, oni koji vole zbrda-zdolja rješenja govore o nekakvom stadionu od 25 do 30 tisuća sjedećih mjesta. Što je zapravo neprimjereno, sramotno i nedostojno Zagreba.

Naime, u glavnom gradu Hrvatske još sedamdesetih godina na utakmicama, Dinama, Zagreba i reprezentacije Jugoslavije osvanulo bi na maksimirskom stadionu i 70 tisuća gledatelja, a sada pedesetak godina kasnije mi bismo trebali dobiti moderno zdanje koje će biti tri puta manje. Nemojte nas nasmijavati.

Povratak unatrag

Hrvatska igra bitnu utakmicu s Engleskoj za odlazak na Euro a u prodaji je enormnih dvadesetak tisuća ulaznica. Kao da se vraćamo sto i pedeset godina unatrag. Jasno je kao dan da Zagrebu treba stadion kapaciteta pedesetak tisuća mjesta, kako bi mogao organizirati i finala europskih natjecanja, kako bi reprezentacija imala objekt u kojem može primiti lijepi i zaslužan broj gledatelja, isto se tiče i Dinama.

Zagreb je sedamdesetih godina prošlog stoljeća imao duplo manje stanovnika, a danas će uz duplo veći broj žitelja imati troduplo manji stadion. Pa, tko nas to vodi i za što nas smatra. Hrvatska kao nogometna zemlja zaslužuje najbolje, a posjeduje najgore.

Pod hitno, još jučer, treba odrediti koliki će biti kapacitet novog maksimirskog stadiona. Ako ne bude dovoljnog kapaciteta kojeg smo istaknuli, onda je ova priča tipična prevara i prodaja magle.

Odličan nastup Zrinke Ljutić: U Semmeringu ušla među najboljih 10

Nemoćni smo

Uostalom, već nam je neugodno kada će se svečano otvarati „privremeno (stalno) rješenje u Kranjčevićevoj. Mogla bi igrati Hrvatska s nekim renomiranim suparnikom pred jedva tucet tisuća gledatelja. Kolike su posjete u engleskoj i Njemačkoj u trećim ili četvrtim ligama.

Tako je to, znamo da nam podvaljuju a nemoćni smo. Dobro je da smo se navikli na sve tlapnje i laži, pa nam donekle lakše pada. Srećom da nismo bili svjetski prvaci, tek onda bi bili svjetska sprdnja.