UNOSNA PRODAJA IGRAČA: Jedini argument Mamićevih zagovaratelja? (2. DIO)

Facebook/Povijest Dinama
Usporedo s razočaranjima koje su donosili strani nogometaši u valovima u Dinamu je na vidjelo izbila još jedna gadna pojava, a to su učestale smjene trenera…

Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić nezadovoljan napose europskim nastupima i igrama akvizicija iz inozemstva masakrirao je gotovo kompletnu hrvatsku trenersku elitu. Sve se to nesumnjivo događalo i zbog loših partija baš stranih nogometaša, čelni Dinamov čovjek želio je od trena da podignu i formu i kakvoću stranaca. No, kako je riječ bilo očito o talentom siromašnim pojedincima to su i treneri bili nemoćni.

Naposljetku, momčad je uručena njegovom bratu Zoranu koji se sad našao u situaciji kao svi njegovi  prethodnici, morao je podizati vrijednost i cijenu stranih nogometaša i zbilo mu se kao i svima prije – europski krah i zaključak o očajnim strancima koje je klub angažirao. No, niti je dao otkaz, niti ga je dobio. Istovremeno, Dinamo i dalje prodaje, no Hrvate, ponavljamo.  Svaka investicija iz inozemstva bila je neisplativa. Pa i Sammir kojeg je Zdravko Mamić čekao godinama, pošto-poto gurao u reprezentaciju, da bi tamnoputi nedisciplinirani Brazilac bio doslovce potjeran iz Dinama, bez odštete. Sammir koji je katkad i znao pružiti zanimljivu partiju najbolje oslikava cjelokupnu Dinamovu politiku dovođenja stranih nogometaša.

>>>UNOSNA PRODAJA IGRAČA: Jedini argument Mamićevih zagovaratelja? (1. DIO)<<<

 Stranci nisu ostavili traga niti u srcima navijača, niti u klupskoj blagajni…

Pokušati ćemo se poigrati s nekim imenima da vidimo kakvih je sve smiješnih nogometnih likova zaigralo u Dinamu bez da su ostavili konkretniji trag. Niti u srcima navijača, niti u klupskoj blagajni. A  za neke je odšteta plaćana i više od dva milijuna eura, kao za Argentinca Callela, pa Čileanac Morales je bio plaćen 1.5 milijun, kao i Čeh Slepička. Sammir, Suarez i Anderson oko milijun, a na desetke ih je iznad pola milijuna…

Invazija stranaca u Dinamo započela je negdje 2005. godine kada su se gromoglasno najavile akvizicije iz Južne Amerike. Spominjati ćemo u ovoj priči samo neke, najzanimljivije promašaje. Tako su te 2005. godine u Dinamo stigli  stigli su Carlos, Junior, Anderson Costa  i Etto iz Brazila i Chago iz Kameruna. Tek je Chago znao nešto zanimljivo odigrati, no prečesto je bio ozlijeđen. Etta su iz Dinama uspjeli prodati, tek za onoliko za koliko su ga kupili.

Nešto kasnije, 2007. godine stigao je i Sammir, iz brazilskog  Atletica Paranaensea, odšteta od milijun i pol eura bila je velika, ali bila je velika i njegova plaća, spominjala se i ona od sedam stotina tisuća eura godišnje. Nekako istovremeno bio je u Dinamu i Nijemac Nowotny, s plaćom od tri stotine  tisuća eura. Nije se pokazao, najčesće je bio ozlijeđen. Nitko se ne sjeća ni Brazilca Osmara koji je brazilskom Fluminenseu plaćen pola milijuna eura, on je u Zagrebu bio dobro plaćen prolaznik. Njemu sjekira nije upala u med nego u pčelarsku centralu.

Nisu traga ostavili ni bogato plaćen Francuz Guela, ni njemački vratar Koch, ni Suarez iz argentinskog Tigrea koji je otkupljen za gotovo milijun eura. Slepička koji je plaćen pet stotina tisuća eura više ostao je upamćen po nevjerojatnim promašajima koji su i danas hit na internetskim društvenim mrežama. Stigao je i Luis Ibanez iz Boce Juniors za šest stotina tisuća eura, čak katkad i nije bio loš, no opet se dojmio preskupim, kao i Čileanac Morales koji je plaćen kao suho zlato, milijun i pol  za odštetni zahtjev.

Promašaji su se i iza 2010. godine redali, Grk Papadopoulos za plaću u klubu od pet stotina tisuća eura  dao je tek koji gol u nebitnim utakmicama, sjećate li se Dode ili Vile ili Sylvestra iz Slovačke. Ne? Međutim, oni se dobro sjećaju Dinama i Zagreba, ta nigdje nisu tako dobro bili plaćeni za mizeran učinak. Tek je Tonel iz Portugala koji je došao bez odštete ostavio solidan, ma i dobar dojam.

Bilo je tu još kojekakvih likova, izvjesni Atta, pa Carrasco

I današnji Dinamo prepun je stranih igrača sumnjive kakvoće. Navijači su u prošloj sezoni bijesnili  na Machada, Goncala, Sigalija, Addyja,  Wilsona. Svi oni pokazali su se kao posve nekonkurentni za srednju europsku nogometnu razinu u koju se Dinamo pokušava ugurati nastupima u Europskoj ligi, jer Liga prvaka je za Dinamo prepun očajnih stranih nogometaša majka svih snova. U protekloj sezoni mogli smo vidjeti samo naše dečke, Pivarića, Antolića, Brozovića. Oni su se pokazali,  bez obzira na svoje mlade godine, i za nekoliko puta bolji nego najbolji ovogodišnji stranac koji je u Dinamu. Izuzmemo li Soudanija koji je zaista dobar igrač  i takvim se pokazao u dresu Alžira na prošlogodišnjoj svjetskoj smotri.

Toliki broj stranaca sigurno je i jedan od razloga što iz Dinama bježe i mladi igrači koji još nisu ni primirisali prvoj momčadi a pozrnost su privukli svojim enormnim talentom. Iz Dinama su tako otišli i Kramarić u Rijeku, kao i Tomečak, mladi Robert Murić potegao je i sudskim  putem sve do amsterdamskog Ajaxa… I svi oni igraju sjajno u drugim klubovima.

U cijeloj povijesti dovođenja stranih nogometaša u Dinamu, ali i u ostalim hrvatskim klubovima nismo se baš nagledali nogometnih velemajstora. Štoviše, više puta smo zažalili što stranci uzimaju mjesta domaćim nogometašima.

Najveći Dinamovi odlazni transferi:

Luka Modrić (23) Tottenham, 2008. 21 milijun eura
Alen Halilović (17) Tottenham, 2013. 15 milijuna eura
Mateo Kovačić (18) Inter, 2013. 15 milijuna eura
Eduardo da Silva (24) Arsenal, 2007. 15 milijuna eura
Vedran Ćorluka (21) Man. City, 2007. 13 milijuna eura
Dejan Lovren (20) Lyon, 2010. 9,5 milijuna eura
Marcelo Brozović (23) Inter, 2014, 9 milijuna eura
Mario Mandžukić (24) Wolfsburg, 2010. 9 milijuna eura
Boško Balaban (22) Aston Villa, 2001. 7,8 milijuna eura
Ognjen Vukojević (24) Dynamo Kijev, 2008. 6 milijuna eura
Jerko Leko (23) Dynamo Kijev, 2003. 5,5 milijuna eura
Tin Jedvaj (17) Tottenham, 2013. 5 milijuna eura
Domagoj Vida (23) Dynamo Kijev, 2013. 5 milijuna eura
Ivica Olić (23) CSKA Moskva, 2003. 5 milijuna eura
Milan Badelj (23) HSV, 2012. 4,5 milijuna eura
Nikola Pokrivač (22) Monaco, 2008. 3,5 milijuna eura
Boštjan Cesar (23) Marseille, 2005. 2,5 milijuna eura
Hrvoje Čale (23) Trabzonspor, 2008. 2,2 milijuna eura


Komentari