Samo je jedan način da prosvjed Žutih prsluka uspije u Hrvatskoj! Iznenadili bi se zbog koga

Foto: Facebook

Kako bismo uopće došli do konačnog zaključka moramo krenuti ispočetka. Tko su zapravo prema nekima zloglasno, a prema nekima revolucionarni Žuti prsluci?

Pokret je započeo još u Francuskoj u svibnju na razini obične peticije, a s vremenom je eskalirao u akciju koja je odjeknula cijelom Europom i kako vidimo uzrokovala trend. Danas trend, nekada bi se reklo revolucija. Revolucija u koljevci revolucije, Francuskoj, kulminirala je u prosincu i to zbog povećanja poreza na gorivo! Aktivirali su se u studenom kada je na ulice izašlo oko 300 tisuća nezadovoljnih državljana, a policija je tada prebrojala oko dvije tisuće pojedinačnih barikada.

Akcija i reakcija

Kako su dani prolazili bunt je rastao, a činili su ga ‘obični’ građani kakvi sačinjavaju većinsko stanovništvo, recimo, Hrvatske. Dakle, srednja klasa u Francuskoj nestala je baš kao i ona u Hrvatskoj. Stvorio se veliki jaz između radničke klase i bogataša, a ‘Žuti prsluci’, koji su svoje ime dobili zbog žutih prsluka koji su obvezni inventar svakog automobila, su uglavnom nekadašnji pripadnici te srednje klase.

Na koncu je taj žuti prsluk postao strah i trepet za francusku vlast. Otpor prema francuskom predsjedniku Macronu postao je ogroman i žute prsluke počelo je navlačiti sve više ljudi. Jedna stvar mora biti jasna. Ovo nije miran prosvjed, ovo nije prosvjed koji reakcijom izazva akciju, već suprotno akcijom reakciju.

Gdje su tu Hrvati u priči? Doći ćemo i do toga.

Alat kojim su slomili vlast

Prosvjedi u Francuskoj odnijeli su nekoliko života, a žrtve se broje u desecima, materijalna šteta u milijunima, a za francusku vlast najgore je to što nemaju s kim pregovarati oko uvjeta. ‘Žuti prsluci’ nemaju vodstvo, postoje glasnogovornici, ali nisu svi složni oko udruženja na nacionalnoj razini.

Pokret u Francuskoj je u potpunosti ograđen od politike, dakle, apolitičan i samim time nije podložan manipulaciji, trgovini i ostalim alatima kojima se vlasti služe kako bi ugušile glas naroda. Recimo, pokušalo ih se ugušiti podmetanjima i tvrdnjama da si redove pune lopovima, teroristima, ali to su vrlo lako otresli.

Treba reći kako pokret i dalje raste, dakle još od svibnja je u konstantnom porastu i broji sve više prosvjednika, dapače, podržava ga prema tamošnjim anketama tri četvrtine naroda.

Kanal kojim ‘Žuti prsluci’ dogovaraju sve akcije dostupan je svima, a riječ je o Facebooku. Čak 67 posto građana Francukse koristi Facebook, a 22 milijuna ljudi dnevno se ulogira na tu društvenu mrežu. Službena grupa “Compteur Officiel de Gilets Jaunes” broji više od milijun i sedamsto tisuća članova, a moment koji je ovaj prosvjed generirao doista je impresivan i kako se čini svrsishodan je, jer su na koncu prosvjednici slomili vlast. Doduše, na nasilan i radikalan način, ali uspjeli su u svom naumu.

Je li moguć prosvjed u Hrvatskoj?

Francuski ‘Žuti prsluci’ zapalili su vatru koja se polako širi po Europi. Negdje je već rapidno ugašena, a nedje plamićak još tinja. Već se danima govori o prosvjedu hrvatskih ‘Žutih prsluka’, a pitamo se je li tako nešto moguće u Hrvatskoj?

Priznajmo si jednu stvar. Kada je u pitanju čvrsto zauzimanje stavova i obrana istih, Hrvati su itekako inertni. Posljednji veliki prosvjed koji je nekako izvojevao svoju bitku bio je onaj braniteljski u Savskoj. Jest, bilo je plinskih boca, bilo je prijetnji, policije, intervencija, išli su mnogima na živce, bili su izmanipulirani, ali zadržali su ‘status quo’ i na kraju uspjeli.

Mobilizirati branitelje za prosvjed ‘Žutih prsluka’? To bi svakako trebalo izbjeći, iako su oni vrlo jaka i glasna masa podložni su političkim manipulacijama, a smisao ‘Žutih prsluka’ je biti apolitičan.

Kritična masa

Najvažniji segment prosvjeda je kritična masa. A pitamo se još gdje to Hrvat koji želi organizirati prosvjed može pronaći i generirati kritičnu masu? Trenutno najbolji alat za provedbu ovog prosvjeda bili bi navijači. Zaboravljaju mnogi da su navijačke skupine u Hrvatskoj dovoljno organizirane, apolitične, radikalne i efektivne kada treba prosvjedovati. Posljednjih su godina jedino oni uspjeli okupiti kritičnu masu kakvu ovakav prosvjed treba. Glasnu, radikalnu, beskrupuloznu, nemilosrdnu i nepopustljivu.

Svakako bi trebalo izbjeći svaki oblik nasilja, a upravo su navijači u tome postali eksperti. Recimo, BBB je unazad nekoliko godina uspješno organizirao nenasilne, ali opet vrlo glasne i zastrašujuće prosvjede. Doduše, skupilo se tek nekoliko stotina njih, ali idemo se zapitati što bi bilo da se udruže navijači iz cijele Hrvatske i je li to uopće moguće?

Kako pridobiti navijače?

Problem s navijačima u Hrvatskoj jest upravo taj što ne uživaju baš neki prevelik ugled kod ostatka građana. Kako zbog predsjednice, ministara, pojedinih medija, koji su ih godinama nazivali ‘orujašima’, ‘huliganima’, ‘propalicama’, ‘probisvjetima’, ‘divljacima’, ‘monstrumima’ i da ne nabrajamo, tako i zbog toga što su katkada sami pretjerali u nasilju i nasilnoj komunikaciji, navijači su postali opskurni i neželjeni.

A sada? Sada bi baš dobro došli organizatorima prosvjeda, zar ne? Mislite da govorimo hipotetski? Pa i ne baš. Na društvenim mrežama i forumima već se naveliko priča o prosvjedu, a sve više ljudi, zbog pomanjkanja vjere u to da će se prosvjed uopće održati, počinje ispitivati hoće li stići navijači.

Bez navijača ne ide

Jasno je svima da bez navijača to neće ići, no nije li sad licemjerno tražiti navijače da stavljaju svoju glavu na panj zbog ljudi, a među prosvjednicima ih vjerojatno ima, koji su ih godinama nazivali pogrdnim imenima, koji su hvalili predsjednicu kada ih je nazivala ‘orjunašima’, Mamiću kada ih je omalovažavao i vrijeđao, medijima koji su ih preimenovali u huligane?

Podsjetimo, navijači su sve svoje nasilne prosvjede i one nenasilne radili iz istog razloga iz kojeg ih danas rade Francuzi, kako bi ispravili nepravdu ili ukazali na veliku štetu koju netko čini njihovoj državi odnosno klubu.

Navijači su, treba to priznati, jedina kritična masa u Hrvatskoj koja nije inertna kada treba izaći na ulicu i izboriti se za sebe. Svaka čast pojedincima koji se na društvenim mrežama trude nešto organizirati, ovo je kao što smo rekli apolitičan prosvjed sa specifičnim zahtjevima i ne održava se kontra jedne osobe, stranke ili vlasti, već protiv cjelokupnog sustava.

Jedina masa u Hrvatskoj koja ima staž u borbi sa sustavom jest ona navijačka, koja se već godinama žestoko bori s HNS-om i korupcijom u hrvatskom sportu, a ne treba naglašavati kako su baš navijači bili ti koji su prvi ukazali javno na nepravilnosti u radu Dinama.

Ljetos u Zagrebu 100 tisuća navijača, može li opet?

Razlog zbog kojeg mnogi žele navijače kao predvodnike ovog prosvjeda jest događaj kojem smo svjedočili ovoga ljeta. Riječ je o dočeku hrvatske reprezentacije na glavnom zagrebačkom trgu, koji je zaprimio više od sto tisuća ljudi. Ujedine li se nekako svi navijači Hrvatske, kao što je to bilo ljetos, stvorit će se kritična masa koju ovaj prosvjed iziskuje.

Je li to moguće? Teško je reći, ali više naginjemo ka nemogućem. Zašto? Vrlo je jednostavno, imamo onu inertnu masu koja bi zapravo prva trebala izaći iz kuće, ali neće to napraviti jer im je ispod časti nositi transparent, obući žuti prsluk ili puhati u zviždaljku i više vole iz fotelje gledati ‘huligane’ kako se bore za svoja prava i sprdati ih sebi u bradu. Neka njih onda doma, oni sačinjavaju velik dio naroda, ali nisu jedini.

Prosvjed u Parizu nisu organizirali Parižani, već oni iz okolice Pariza kojima poskupljenje goriva puno znači jer im ode pola rezervoara dok se dovuku dio grada, dakle manjina. Elem, prosvjed ne mora započeti većina, već ona glasna manjina, a stvori li kritičnu masu, kao što su to Francuzi napravili, postat će s vremenom većina. Moment je teško generirati, ali jednom kada se objekt pokrene može srušiti i planinu ili u ovom slučaju sustav.

Rezmirat ćemo cijelu ovu priču o navijačima i ‘Žutim prslucima’ ovako – ne slažete s ovom tezom? Dokažite suprotno!


Komentari