Momčad je nakon što je sudac svirao kraj krenula slaviti prvo mjesto, a kapetan i jedan od ponajboljih pojedinaca na terenu, Darijo Srna, napravio je nešto što ćemo jako dugo pamtiti.
Hrvatska nogometna reperezentacija napravila je podvig koji će ući u povijest. Svima je gotovo pao mrak na oči kada su vidjeli da je Ante Čačić na teren protiv najjačeg sastava Španjolske poslao praktički B momčad. Nakon prvog zgoditka Španjolaca činilo se kako nam je suđen poraz. No, sve se okrenulo. Španjolci su počeli padati igrati nonšalantno, a Hrvatska je taktički odigrala maestralno. Sjajna obrana predvođena kapetanom Darijom Srnom neutralizirala je sve opasnosti koje je Furija pokušala izvesti pred vratima Subašića.
Hrvatska se krajem prvoga dijela uspješno vratila u utakmicu, a u nastavku je uslijedio pravi triler. Nakon dvojbene odluke suca da sudi jedanaesterac na Silvi jer ga je Vrsaljko malo zakačio, a ovaj je dosta teatralno pao, Subašić je skinuo jedanaesterac i vratio moral ostatku momčadi. Do kraja smo još vidjeli fantaziju Ivana Perišića i eto, ostvarili pobjedu za pamćenje.
No, jedan je trenutak zaista obilježio utakmicu. Hrvatska je nakon što je sudac svirao kraj krenula slaviti prvo mjesto, a kapetan i jedan od ponajboljih pojedinaca na terenu, Darijo Srna, napravio je nešto što ćemo jako dugo pamtiti. U trenutku kada su svi hitali jedni drugima u zagrljaj, Srna je pogledao prema nebu i pružio ruke u vis. Naravno, bila je to gesta koju možemo prevesti kao “Tata, ovo je za tebe”.
Upravo se zato Srna i vratio na prvenstvo kako bi svoju momčad predvodio do finala, što je ujedno bila i posljednja želja njegova oca upućena baš njemu. Prizor je to koji vrijedi sačuvati i kojeg vrijedi pamtiti.
