U iščekivanju nedjeljnog nogometnog derbija Dinama i Hajduka, očigledno nakon dugo vremena pred punim maksimirskim tribinama red se sjetiti i jednog od najspektakularnijeg derbija u povijesti nadmetanja zagrebačkog i splitskog kluba.
Riječ je o utakmici iz pvenstva Jugoslavije u sezoni 1986/87 koja je odigrana pred gotovo šesdeset tisuća ljudi i koja je završila bez pobjednika s impresivnim omjerom – bilo je 3-3.
Srećom, zbog entuzijazma pojedinaca snimka s tog nogometnog spektakla i danas stoji na video servisima na internetu i uistinu vam ne bi smjelo biti teško vidjeti kakav je to, ponoviti ćemo, spektakularan susret bio.
Po prohladnom vremenu tribine su bile pune do vrha, Hajdukovih navijača na stadionu bilo je zacijelo – trećina. Satima prije utakmice tribine su bile pune i navijači su se nadglasavali stvarajući uvertiru utakmici koju će svi posjetitelji pamtiti za života. K tome, u prvom dijelu te sezone jugoslavenske lige Dinamo je u Splitu pobijedio Hajduka čak sa 4-0. Pa su mnogi navijači Hajduka ovu utakmicu u Zagrebu 1. ožujka 1987. godine shvatili i doživjeli kao prigodu za dostojan uzvrat.
>>>DIO B.B.B.-a UOČI DERBIJA PORUČUJE: ‘Ovo još ne možemo nazvati buđenjem Dinama…’
Bio je Hajduk nadomak pobjede, no do pobjede nije stigao jer se Dinamo uspio vratiti nakon što je gubio sa 1-3. Ipak, ajmo redom u dramaturške opise ove silne utakmice u kojoj su nastupale mnoge veličine hrvatskiog nogometa, Ladić, Cvetković, Besek, Munjaković, Boban, Mlinarić, Bogdanović, Jarni, Andrijašević, Jerolimov, Deverić, Čelić, Asanović, Vulić…
Dinamo je bolje krenuo u utakmicu i već nakon nekoliko minuta Zvonimir Boban oštro je i dobro tukao, no vratar Pralija je bravurozno obranio. Pritisak Dinama ipak je nešto kasnije urodio plodom, Lesjak je u dubini kaznenog prostora Splićana našao Beseka koji se sam sjurio porema Praliji i pogodio.
>>> U Dinamu nakon kritika navijača promijenili priču: IPAK ĆE OTVORITI SVE TRIBINE
Sada se Hajduk riskantno otvorio, Dinamo je prijetio iz protuudara, no Hajduku se pritisak ipak brzo isplatio. S lijeve strane iz slobodnog udarca nabacio je Vulić, lopta je letjela dugo, preko svih igrača u srcu Dinamovog šesnaesterca, doletjela je ravno na nogu bivšeg Dinamovog igrača, Stjepana, sada Stipe Deverića, on se odlično snašao i zabio za 1-1. Mnogi su za ovaj pogodak krivili Dražena Ladića jer nije istrčao na ubačenu loptu. Kako bilo, izjednačujući pogodak osokolio je igrače splitske momčad da jurnu još žustrije.
I ubrzo je Hajduk poveo s 2-1. S preko 35 metara pogodak je iz slobodnog udarca postigao Zoran Vulić. Dražen Ladić, vratar Dinama nije uopće želio postaviti živi zid. Vulić je uputio rijetko viđen projektil i lopta se zabila u rašlje Dinamovog gola, a istočna tribina prepuna Hajdukovih navijača doslovce se zapalila. Prekid od baklji i dimnih bombi trajao je nekoliko minuta.
Godinama kasnije, kada su Zoran Vulić i Dražen Ladić bili u stožeru hrvatske reprezentacije dok je izbornik bio Otto Barić oni su razgovarali o tom događaju, mora se reći da je Vulić na svoj karakterističan dalmatinski humor znao podbadati Ladića zbog tog primljenog gola. Pričao bi…
“Uopće nisam gađao, a ti uopće nisi branio”, šalio se Vulić.
Za 3-1 zabio je tada poletarac Asanović koji je napravio pravu malu predstavu ispred Dinamovog gola. Držalo se da tako uvjerljivo vodstvo stečeno u prvom poluvremenu Hajduk ne može izgubiti. Tim više jer je Hajduk izvrsno igrao i u nastavku utakmice, napadao i poodio tri vratnice. No, s druge strane Dinamo se žestoko borio i uspio s dva pogotka doći do izjednačenja.
Najprije je Munjaković lukavim udarcem proturio vrataru Praliji loptu kroz noge. Uzbuđenja su tek slijedila. Nakon jedne velike prigode Hajduka krenula je brza “kontra”, u kaznenom prostoru u prodoru je bio Mlinarić, oštrim startom oborio ga je Tipurić. Sudac Čolić iz Sarajeva dosudio je najstrožu kaznu,a realizator je bio Malbaša. Dinamov trener Ćiro Blažević inzistirao je da jedanaesterec izvodi baš Malbaša, a ne Mlinarić i Boban koji su bili određeni za tu dužnost.
Do kraja utakmice obje momčadi su jurišale na pobjedu, no golova više nije bilo. Uostalom, kao da ih nije bilo previše. Nakon što je sudac označio kraj cijeli stadion je na nogama uputio veliki i dugotrajan pljesak akterima ove velike utakmice. Koja se u vremešnih navijača i dan-danas prepričava.
I što reći nego: Da se hoće ta vremena ponoviti!
