Najveće zasluge idu igračima koji su napokon odigrali “muških” 90 minuta. Vjerojatno već na zimu rasprodaja.
Stari stih Parnog Valjka kaže “Strpi se još malo doć će red na nas”. I došao je. Povijesna pobjeda Dinama u Ligi prvaka. Nevjerojatnih 2:1 protiv velikog Arsenala. Malo tko, ma gotovo nitko, ovo nije mogao pretpostaviti. Nakon godina poraza u europskim natjecanjima i to od momčadi slabijeg statusa (Astra, Chernomorets) , nakon ispadanja iz Europske lige, negativnog rekorda u primljenim zgoditcima u Ligi prvaka, Modri su napokon stisnuli petlju i pokazali zube.
Kome idu najveće zasluge. Mamiću ili Wengeru. Igračima Arsenala koji su na momente djelovali bespomoćnije od Skenderbeua (bez uvrede ipak je to Arsenal) ili igračima Dinama koji su taktički odradili utakmicu gotovo savršeno.
Najveće zasluge idu igračima koji su napokon odigrali “muških” 90 minuta
Hajde, ipak su naši, naši. Moramo priznati voljeli mi Mamića ili ne da je sinoć taktički dečke posložio gotovo besprijekorno. Naravno najveće zasluge idu igračima koji su napokon odigrali “muških” 90 minuta. Bekovi koji su do sada bili bolna točka uništavali su krilne igrače Topnika, a Ademi je samljeo obojicu centarlnih veznih. Čak su i izmjene odrađene u pravim trenutcima i s puno više smisla nego u ranijim utakmicama. Začudo nisu ubacivani defenzivci, sve do 88′ kada je Pjacu zamijenio Benkovićem i zatvorio odlično sredinu obrane, Ćorića je uveo valjda u sekundu čim je osjetio umor kod Juniora. Samo još treba dosta poraditi na transformaciji jer se igrači još uvijek sporo kreću u napad. Kada se to popravi, popravit će se i kontre iz kojih je Dinamo mogao zabiti još koji pogodak samo da je bio uigraniji. I dajte više dosta s dodavanjem lopte iza leđa suigračima. Ono što sada ne treba napraviti je postati bahat, a nekako bi se baš to moglo dogoditi jer ni prije ove utakmice nisu bili baš najskromniji.
Napravio je ogromne greške u postavljanju sastava.
Kako ne bi došlo do zabune, Dinamo je još uvijek puno slabija momčad od Arsenala. Svakako treba istaknuti da je ovo jedna od gorih partija Arsenala u posljednjih nekoliko godina (8:2 protiv Man Utd je posebna priča), uzmemo li u obzir jačinu protivnika. Koliko je Mamić taktički dobro odradio utakmicu toliko je Wenger promašio. Moramo uzeti u obzir kako Francuz ima fetiš na Premier ligu i zbog utakmice s Chelseajem, ovoga vikenda, protiv Modrih nije počeo u najjačem sastavu. Napravio je ogromne greške u postavljanju sastava. Igrati Girouda umjesto Walcotta je grijeh, što se i pokazalo. Na vrata postaviti nesigurnog pričuvnog vratara koji je prošle sezone upisao tek 18 utakmica, ove godine samo ovu i na klupi ostaviti prekaljenog Čecha. U igru staviti “One season wondera” Joela Campbella da popravi situaciju je sve, ali nije dobra odluka. Mikel Arteta, što se vidjelo sinoć, je davno odigrao svoje najbolje dane. Na momente je djelovao kao dijete izgubljeno u trgovačkom centru. Već u prvih pola sata pokazali su da im se baš i neda igrati. Lopta je sporo kružila po zadnjoj liniji, nije bilo okomite igre, najmanje im se dalo trčati. Portok lopte po terenu bio je ravan onom naše reprezentacije protiv Norveške. Mislilo je Wenger lako ćemo i gadno podcijenio Dinamo, a to mu se i vratilo.
Druga strana priče – Trljat će se ruke
Mamićima je sada definitivno pala sjekira u med. Srušili su Arsenal i to s drugom najmlađom momčadi u Ligi prvaka. Najvažnije je bilo prezentirati sve svoje proizvode pred kamerama kako bi ih cijeli svijet mogao vidjeti, a može li bolje kad u toj prezentaciji još i ostvarite rezultat. Hvalospjevi na račun mladih zvijezda su već počeli, a samim time raste i cijena, a Mamić zadovoljno trlja ruke jer će se vjerojatno do zime već razgrabiti sve što vrijedi. No, hajmo ne kvariti slavlje “businessom” barem jedan dan.
