Od prekaljenog Ivića i Ćire, do KOVAČA i ČAČIĆA

Od početka do danas.Vratili smo se 25 godina u nazad kako bi se prisjetili tko je sve vodio reprezentaciju.

1. Dražen Jerković

Bio je prvi izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije, baš je njemu pripala velika čast i ponos povesti dečke po prvi puta s vlastitom zastavom i himnom. Reprezentaciju je vodio prvi puta 1990. godine u Zagrebu u povijesnoj prijateljskoj utakmici protiv SAD-a. Hrvatska je pobijedila 2:1. Rumunjsku je dobio u Rijeci s 2:0, a na prvom gostovanju Slovence je tukao 1:0. Dražen Jerković imao je bogatu igračku i trenersku karijeru. Kao igrač bio je najefikasniji “plavi 9” s 322 pogotka u 315 utakmica i prvi strijelac SP-a u Čileu, a kao izbornik Jugoslavije osvojio je mediteranske igre 1971. Jerković je umro 2008. sedam dana nakon amputacije noge, a i u crnim trenutcima ostao je duhovit. Pamtimo njegovu izjavu nakon amputacije: “Lijeva mi ionako ne treba, s njom nisam zabijao”.

2. Stanko Poklepović

Špaco je prva živa legenda na ovome popisu. Kao igrač počeo je još davne 1958. u RNK Splitu, a trenersku karijeru počeo je baš u svom matičnom klubu. Poklepović je vodio nebrojno puno klubova, od Hajduka, Osijeka, do APOELA, do reprezentacije Irana, Ferencvaroša, Al Ittihada, osvojio je s Hajdukom kup, ligu i superkup. Reprezentaciju je vodio u jednom kratkom periodu 1992. godine.

3. Vlatko Marković

Bivši i sada već pokojni predsjednik saveza, kao igrač počeo je u Čeliku pa je dolaskom u Zagreb počeo igrati za Dinamo u kojem je proveo deset godina, a kasnije igrao u Rapidu i Austriji Beč. Izbornička karijera malo mu je bogatije od one igračke. Trenirao je U23 Jugoslavije, pa Standard, Nicu, Dinamo, Hajduk i Rapid. Hrvatsku reprezentaciju vodio je nešto manje od godinu dana 1993/94), a odigrao je samo jednu utakmicu, onu s Ukrajinom i pobijedio 3:1. Obnašao je mnoge dužnosti za FIFA-u, a kasnije je postao dopredsjednik HNS-a pa 1998. predsjednik. Na toj poziciji zadržao se tri mandata. Dobitnik je niza sportskih nagrada, pripale su mu nagrade: Matija Ljubek, Trofej podmlatka, orden Viteza nacionalnog reda koji mu je dodjelio Jacques Chirac, a bio je nostielj titule Zmaja od Bosne, 2009. mu je dodjeljen prestižna medalja za dugogodišnje sudjelovanje u nogometnim aktivnostima, “Amicale des Anciens”.

4. Miroslav Ćiro Blažević i Tomislav Ivić

Druga i najveća živuća legenda na ovome popisu je izbornik brončane generacije 1998. Ćirina karijera zauzela bi karticu-dvije teksta pa ćemo samo kratko nabrojati uspjehe. Osvojio je sa Sionom Švicarski kup, s Dinamom prvenstvo i kup Jugoslavije, pa s Grashopperom prvenstvo Švicarske, s Dinamom dva prvenstva i kup Hrvatske, te s Hajdukom superkup. Reprezentaciju je vodio od 1994.-2000., prvi uspjeh mu je bilo kvalificiranje na Euro 1996. na kojem je dogurao do četvrtfinala u kojem je izgubio od pobjednika tadašnjeg Eura, Njemačke. U prvom kolu pobjedio je Tursku i dotadašnje prvake Dance, od Portugala je doživio poraz i suočio se s Njemačkom. Izgubili su 2:1, a Ćiro se žestoko obrušio na švedskog suca Sundella zbog pristranosti u suđenju.


Zajdeno s Ćirom reprezantaciju je vodio i možda najveći trener kojeg je Hrvatska ikada imala, sada pokojni Tomislav Ivić. Bilo bi nepristojno o Iviću samo napisati par riječi jer je njegov doprinos nogometu golem. Trofeja ima da ih jedva možemo sve porbojati, osvajao je: naslove prvaka Jugoslavije sa Hajdukom, osvojio je prvenstvo s Ajaxom, Anderlechotm, Portom, Marseilleom, Superkup  i Interkontinentalni kup Portom, Copa del Rey s Atleticom i mnoge druge. Od 1994 preuzima mjesto direktora reprezentacije i osigurava s Ćirom plasman na Euro 1996. Vodio je i jednu službenu i odlučujuću utakmicu s Italijom u kojoj je upisao pobjedu 2:1.

Facebook
Facebook

Više sreće i iskustva Blažević je imao na debiju Hrvatske na Svjetskom 1998. U skupini su pobjedili Jamajku s 3:1, Japan s 1:1 i izgubili od Argentine 1:0. U osmini su se suočili s Rumunjskom i pobjedili s minimalnim rezultatom od 1:0. Četvrtfinale, s tada drugom reprezentacijom svijeta, Njemačkom, završilo je nevjerojatnom pobjedom 3:0. U polufinalu Ćirine zlatne dečke zaustavila je Francuska s dva pogotka Lilliana Thurama i onemogućila prolazak dalje. Susret za broncu s Nizozemcima završio je u korist Hrvatske (2:1), a Šuker je golom protiv Nizozemaca postao najbolji strijelac prvenstva. Ćiro je podnio ostavku 2000. godine nakon neuspješnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Spomenimo kako je Blažević jedini u povijesti tri puta osvajao prestižnu nagradu za sport Franjo Bučar.

 5. Mirko Jozić

Predvodio je slavnu jugoslavensku mladu reprezentaciju do 18 godina na Europskom prvenstvu 1979. godine do prvog mjesta, a reprezentaciju do 20 godina vodio je do zlata na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1987. u Čileu. U tadašnjoj postavi igrali su mu Boban, Jarni, Prosinečki, Šuker i Štimac.

Na klupi reprezentacije naslijedio je Ćiru koji je podnio ostavku, a s njim su otišle i mnoge zvijezde brončanih 1998. pa je Jozića dopala smjena generacija. Unatoč tome kvalificirao se na SP 2002., ali tamo je neslavno završio. Turnir su započeli porazom od Meksika, a onda je uslijedila iznenađujuća pobjeda protiv finalista Eura 2000. Talijana, no poraz od Ekvadora onemogućio je nastavak natjecanja za Hrvatsku. Jozić je nakon prvenstva podnio ostavku.

Jozić je u svojoj trenerskoj karijeri osvajao Čileansko prvenstvo s Colom Colom tri puta, kao i Copa Libertadores, Sudamericanu, Ineramericanu. Dobitnik je i nagrade Matija Ljubek za životno djelo.

6. Otto Barić

Treća živuća legenda Herr Otto nije imao slavnu igračku karijeru, ali zato je postao jedan od najuspješnijih trenera koje je Hrvatska ikada imala. Barić je vodio uglavnom klubove Austrijske lige, ali se okušao i u Njemačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Sve klupske uspjehe bilo bi teško nabrojati u jednoj rečenici, ali probat ćemo. Osvajao je: osam puta prvenstvo Austrije s trima klubovima, pet kupova Austrije od toga četiri s Rapidom, dva Superkupa Austrije, finale kupa UEFA-a 93/94, finale Kupa pobjenika kupova 1985. To samo s Austrijskim klubovima. Vodio je i Dinamo do naslova prvenstva i kupa 1997., uveo je Zagreb u prvu ligu, s Fenerbahceom je bio doprvak, sa Stuttgartom u finalu Njemačkog kupa. Herr Otto oprostite ako smo nešto izostavili. Vodio Austrijsku reprezentaciju, a 22 utakmice ostvario je 7 pobjeda, 6 remija i 9 poraza.

Na klupu reprezentacije sjeo je nakon Mirka Jozića i uveo je jedva na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. Nakon svakakve igre u kvalifikacijama, tek nakon doigravanja protiv Slovenije (2:1), plasirali su se na natjecanje. Na EP-u su odigrali loše, prvo 0:0 sa Švicarskom, pa onda ne tako strašan remi s Francuzima (2:2) te na koncu poraz od Engleza 4:2 zaustavio je napredovanje u natjecanju. Bariću nakon prvenstva HNS nije produžio ugovor.

7. Zlatko Kranjčar

Polako zalazimo u eru kada bogato trenersko iskustvo prestaje biti uvjet za vođenje reprezentacije, a u prvi plan se stavlja igračka reputacija. Kranjčar je bio iznimno uspješan kao igrač, osvajao je s Dinamovom gerenacijom 1982. prvenstvo, prije i nakon toga kup Jugoslavije, u Austriji dva prvenstva, tri kupa i tri superkupa s Rapidom. Kao trener do te 2006. godine osvojio je dva prvenstva i dva kupa s Dinamom (Croatijom), te 2002. sa Zagrebom. Osim ta dva Hrvatska kluba vodio je još i Rijeku, Slaven, te od stranih Linz, Klagenfurth, Wienerfield, El Masry, ali s njima nije ništa posebno postigao.

Na klupi reprezentacije naslijedio je Otta Barića odmah nakon završetka Eura. Vodio je odlično reprezentaciju kroz kvalifikacije, nisu doživjeli niti jedan poraz. Dok se na samom prvenstvu predstavila neka druga Hrvatska. Prvu utakmicu izgubili su od Brazila, drugu neodlučeno igrali s Japanom, a treću remizirali s Australijom u utakmici u kojoj su dodijeljena tri crvena kartona, sudac Poll je Šimuniću dodjelio tri žuta u jednoj utakmici. Hrvatska nije prošla dalje, a Kranjčar je napustio klupu.

8. Slaven Bilić

Bilić je uoči preuzimanja reprezentacije na trenerskom kontu imao samo vođenje Hajduka jednu sezonu i dvije godine U21 reprezentacije. Kao igrač bio je iznimno uspješan i cijenjen, član je bronačne generacije 1998. bio je proglašavan najboljim sportašem Hrvatske, imao je bogatu igračku karijeru u Engleskoj (Everton, West Ham).

Na klupi reprezentacije dočekala ga je nova i mlada momčad predvođena Lukom Modrićem. Bilić je uspio uspostaviti dobru taktiku i uveo je svježinu u igru pa je reprezentacija izgledala, nakon godina neuspjeha, napokon dobro. U prvoj utakmici na klupi reprezentacije pobijedio je s 2:0 novopečene prvake Talijane. Dočekale su ga najteže kvalifikacije u povijesti, a on ih je vodio najbolje što je mogao. Gotovo nestvarni rezultati protiv Engleza, kod kuće 2:0, a na Wembleyu 3:2, s Rusima je remizirao, a tukao je Izraelce s 4:3 u gostima. Uslijedilo je Europsko u Austriji i Švicarskoj na kojem je Hrvatska završila peta, ali bez poraza. U skupini su pobijedili Austriju, Njemačku i Poljsku, a onda je uslijedilo nesretno četvrfinale s Turskom i ispadanje nakon jedanaesteraca. Bilić je nakon prvenstva produžio ugovor i ostao na klupi.

Facebook
Facebook

Kvalifikacije za SP u JAR-u opet su Hrvatskoj donijele susrete s Englezima. Nažalost ove su završile neslavno, izgubili su na Maksimiru nakon 14 godina, a u Londonu su poraženi s visokih 5:1. Nakon što su Ukrajinci zauzeli 2. mjesto pobjedom nad Englezima, a Hrvatska je zauzela poziciju koja ne vodi dalje. Nakon očajnih kvalifikacija Bilića su razapinjali, ali svejedno mu je produžen ugovor za još jedno natjecanje.

U skupini za Euro 2012. Hrvatska je bila nositelj u skupini, ali je svejedno završila na drugom mjestu iza Grka i našli se u dodatnim kvalifikacijama protiv Turaka. Uspješno su prošli, ali čekala ih je teška skupina s Irskom, Španjolskom i Italijom. Irce su dobili, s Talijanima remizirali, a od Španjolaca izgubili. Bilić je podnio ostavku nakon Eura.

9. Igor Štimac

Poučak, postavi brončanog iz 1998. se nastavlja dolaskom Igora Štimca. Još manje trenerskih kvalifikacija od Bilića, a i malo siromašnije karijere, ali zato bogate komentatorske karijere na HRT-u. Štimac je u karijeri igrao za Hajduk, Cadiz, Derby i West Ham. Osvojio je kao igrač prvenstvo s Hajdukom te kao član Jozićevih zlatnih iz Čilea prvesntvo i kao trener u sezoni 04/05 osvojio je prvenstvo s Hajdukom.

Na klupi se našao uoči kvalifikacija za SP u Brazilu, iako je najavljivao nije poboljšao igru niti uveo red u momčad. Kroz kvalifikacije se provlačio minimalnim rezultatima i vrlo usporenom i nedefinifanom igrom. Nakon poraza od Škota i Belgijanaca u posljednje dvije utakmice kvalifikacija našao se na kritičnom drugom mjestu. Ubrzo je smjenjen.

10. Niko Kovač

Štimca je uoči doigravanja s Islandom naslijedio Niko Kovač. Dotadašnji izbornik mlade reprezentacije. Iako skromnog trenerskog iskustva, HNS nije imao dvojbe oko novog nasljednika i dalje su uzimali bivše igrače bez ikakvih boljih trenerskih kvalifikacija. Kovač kao i njegova dvojica prethodnika imao je uspješnu igračku karijeru. S Bayernom je bio prvak Njemačke, osvojio je Njemački kup i Superkup, a sa Salzburgom je dva puta bio prvak Austrije.

Kovač je uspio pobjediti Island, ali igru nije unaprijedio. Hrvatska je još uvijek izgledala sporo i nezainteresirano. Na Svjetskom su ispali iz skupine nakon poraza od Meksika i Brazila, uspjeli su pobijediti Kamerun, ali nije im bilo dovoljno. Kovač je govorio kako nije bilo dovoljno vremena za bolje pripreme i najavio veći uspjeh i bolju igru u nadolazećim kvalifikacijama. U prva četiri kola Hrvatska je upisala tri pobjede nad Maltom, Azerbedžanom i Bugarskom te remi s Italijom. Unatoč dobrim rezultatima igra je oscilirala. Na proljeće su pobijedili Norvežane s 5:1, a nakon toga se ugasili. U sljedeće tri utakmice upisali su dva remija, poraz i svastiku koja nam je oduzela jedan bod. Brže bolje nastala je panika i Kovač je postao bivši.

11. Ante Čačić

Tek jučer jednoglasnom odlukom izglasani Ante Čačić novi je izbornik reprezentacije. Zapamćen je kao trener koji je uveo Modre nakon dugo godina u Ligu prvaka, s Dinamom je osvojio i kup te prvenstvo. U reprezentaciji je predstavljen kao trener s jako puno iskustva, preko 20 godina, osim dvije titule s Dinamom osvojio je s Mariborom Superkup i kao pomoćnih Lončareviću Mediteranske igre 2005. s Libijom. U karijeri je vodio Dubravu, Inker, Osijek, Zadar, Slaven Belupo, Kamen Ingrad, Sesvete, Lokomotivu te spomenute Dinamo i Maribor. Nije sporno da ima više iskustva od prethodna tri izbornika, a vidjet ćemo hoće li uspjeti iskustvom ono što prethodna dvojica nisu.

YouTube
YouTube

>>>Dolazak Čačića znači sigurnu i APSOLUTNU KONTROLU vrha HNS-a nad reprezentacijom

loading...