MEDIJI OD KOVAČA PRVO STVORILI MOURIHNA, A ONDA… Ako je on najbolje među hrvatskim trenerima, ne piše nam se dobro!

Facebook

Krivac za nedavne rezultate hrvatske nogometne reprezentacije je isključivo Niko Kovač. Kada na raspolaganju imate roster igrača koji igraju u Realu, Interu, Barceloni, Juventusu, Liverpoolu, a niste u stanju uigrati ih u gotovo dvije godine onda nije problem u igračima, već u vodstvu.

Jučerašnja utakmica, kao i ona protiv Azerbejdžana samo su kulminat nečega što je počelo još 2013. kada se počelo govoriti o smjeni Igora Štimca i instalaciji Nike Kovača na tada vruću klupu reprezentacije. Svaki čovjek koji malo više prati nogomet mogao je tada pretpostaviti da se ama baš ništa neće promijeniti, no, mediji su se pobrinuli za to da izgleda kao da je reprezentaciju preuzeo Mourinho. Legendarni vatreni trebao je uvesti disciplinu, posložiti taktiku tako da iskoristi maksimum od svakog igrača, pojačati treninge i uspostaviti red i mir u svlačionici. Već u prvoj utakmici moglo se vidjeti kako od najavljenih promjena neće biti ništa i da je Kovač ustvari Štimac 2.0.

Do SP-a u Brazilu je svakom malo iskusnijem oku moglo biti jasno kako ćemo jako teško proći skupinu, jer se vrijeme do početka SP-a uglavnom trošilo na oplakivanje i borbu za ocvalim stoperom i laganim pripremama za paklenu amazonsku klimu u taman rashlađenom Bad Tatzmannsdorfu. Nemojmo zaboraviti i sjajan odabir pripremnih utakmica gdje su nam protivnike simulirali Švicarska, Australija i Mali. Dobro, Mali se još dao shvatiti, no koga su točno trebali simulirati Australci i Švicarci, to je i danas misterija. Svjetsko prvenstvo je priča za sebe koja je ostavila jedinu svijetlu točku, a to su sjajne individualne sposobnosti Ivana Perišića. Kovač neuspjeh u Brazilu nikada nije kvalitetno prokomentirao kao ni analizirao greške, no svejedno je u još u tijeku prvenstva okrivio igrače za neuspjeh.

Od SP-a do danas malo toga se promijenilo, Kovač je uglavnom prije svake utakmice mijenjao udarnu jedanaestoricu, što je, hajmo reći, normalno ako vodite U21 reprezentaciju pa želite vidjeti kako dišu mladići, no i mala djeca znaju da konstantno mijenjati igrače u prvih jedanaest, u A reprezentaciji, nije baš najbolji potez ako želite imati uigrani sastav. Rezultati u kvalifikacijskoj skupini isprva izgledaju dobro, pobjede protiv Malte, Bugarske, remi s Italijom u obje utakmice, visokih 5:1 protiv Norvežana. Izgleda dobro, ali samo na papiru. Tko je gledao te utakmice, ostario je barem deset godina. Oscilacije u igri su gotovo bipolarne, igra je ovisila doslovce o individualnim mogućnostima nekolicine igrača, a Kovač kao da ne čuje vapaj momčadi za promjenama i dalje pili po svom, svaka utakmica ista taktika, drugačiji sastav. Bilo je samo pitanje vremena kada će netko poput Prosinečkog ili Hogma uvidjeti propuste na lijevoj strani, limitiranost Modrića i Rakitića, forsiranje igre po bokovima, zamarajuća paralelna dodavanja i konstantno postavljanje u igru igrača izvan forme. Pitanje je na kraju jesu li Azerbejdžanci i Norvežani uistinu toliko kvalitetni ili su jednostavno pustili stožer da dokrajči utakmice?! Na kraju je uslijedilo već klasično prebacivanje krivnje na igrače i ograđivanje od katastrofalnog vodstva.

Je li napokon došlo vrijeme za drastične rezove i promjene u reprezentaciji? Kovaču bi možda bilo najbolje priznati poraz i počne ispočetka graditi selektorsku karijeru, možda ovoga puta prirodnim tijekom, barem desetak godina voditi klub pa onda ponovno pokušati s nekom reprezentacijom jer nije baš ustaljena politika montirati trenera na tako važnu klupu s tri do četiri godine iskustva u omladinskom pogonu RB Salzburga i reprezentacije U21. Možda bi HNS trebao početi razmišljati o stranom treneru jer ako je Kovač najbolje što kola među hrvatskim trenerima, onda nam se piše dobro.

>>>  S igračima iz najboljih europskih klubova NAŠA REPREZENTACIJA se ponaša kao na rekreaciji!


Komentari