U svijetu su hrvatski navijači i dalje okarakterizirani kao huligani, iako realno gledajući, većih nereda i izgreda posljednjih godina gotovo da i nema, ni u Hrvatskoj ni na gostovanjima izvan Hrvatske.
Na spomen hrvatskih navijača dršće cijela Europa, tvrdnja je to s kojom se često znamo susretati, no, već dugo hrvatski navijači nisu problem niti domaće, a još manje strane policije. Kako je u Hrvatskoj na snazi bojkot Dinama, reprezentacije i tko zna koga ili čega sve ne, tako je problematičnih navijača na tribinama i na ulicama sve manje. Ipak u svijetu su hrvatski navijači i dalje okarakterizirani kao huligani, iako realno gledajući, većih nereda i izgreda posljednjih godina gotovo da i nema ni u Hrvatskoj ni na gostovanjima izvan Hrvatske.
Dobro, dežurni će dušebrižnici kazati kako je huliganski čin bio i okršaj BBB-ovaca s navijačima Olympiacosa prošle godine u Ligi prvaka, kao i manji neredi na gostovanju reprezentacije na Malti. No, to je zapravo ništa naspram onoga što su proteklih dana francuskoj policiji priredili Englezi, Rusi i domaći navijači, a isto tako i ljudima diljem svijeta jer su svoje ratničke podvige vješto snimali kamerom i fotografirali te ih potom objavljivali na društvenim mrežama.
Ne treba se previše prisjećati odvratnih slika i snimaka na kojem ruski navijači u društvu lokalnih navijača cipelare i orgijaju nad engleskim navijačima i to u omjeru od barem deset na jednoga, ne treba se prisjećati bijesnih lica, raskrvavljenih tijela, bacanja boca, kamenja, baklji na policiju, stampeda na stadionu u kojem su zamalo stradale žene i djeca, e to je zapravo huliganizam.
Ulice pretvorili u bojna polja
Bacanje slanine i kobasica u džamije, što su činili Englezi, provokacije upućene lokalnom muslimanskom stanovništvu, izazivanje tuča i nereda s “prvim koji naleti”, a onda s druge strane stoje ruski navijači koji “oštre noževe” i prelaze u nekakvo vojničko stanje uma i u taktičkim formacijama, kao kakvi gerilci, saljeću i u grupama napadaju protivničke navijače. Ljudi dragi govorimo o ulicama danas Marseillea, a sutra Rima, Londona, Zagreba… I kako onda itko može utrpati u istu skupinu, odnosno, staviti pod isti zajednički nazivnik Ruse i Engleze i Hrvate, pa eto i Turke za koje se svojedobno pričalo kako s kalašnjikovima idu na utakmice.
Na koncu se pokazalo koliko su stereotipne tvrdnje o Hrvatima kao velikim i zloglasnim huliganima, spremne za bacanje niz rijeku. Usporedimo li samo događaje uoči i nakon utakmice Hrvatske i Turske i Engleske i Rusije, vidjet ćemo da Hrvati svoju reprezentaciju slave uz pjesmu, zastave i navijanje, a Rusi i Englezi vrijeđanjem, tučom, provokacijama, pirotehnikom, krvlju, šakama i da ne nabrajamo.
Ipak, riječi nekada ne mogu dovoljno dobro opisati nešto kao što to može slika, stoga, pregledate li ovih šest slika jasno će vam biti tko je tu huligan, a tko navijač.
Pravog huliganizma među hrvatskim navijačima nema
Ne treba posebno niti naglašavati kako je fotografija, inače objavljena na Facebooku, naišla na veliko odobravanje, odnosno da se javnost slaže s tvrdnjom kako se hrvatske pa ni turske navijače ne bi trebalo nazivati huliganima. Ipak, naći će se tu i tamo još netko tko će kazati kako su ustaški pokliči zbog kojih HNS non-stop plaća kazne, isto dio huliganizma hrvatskih navijača no, od skandiranja nekog prastarog pokliča nije nastao stampedo, niti su pomahnitali navijači zbog njega hodali ulicama u taktičkim formacijama sa “search & destroy” stanjem uma ili pak bacali špek i kobasice u džamiju.
Pomirite se s tim, pravog huliganizma među hrvatskim navijačima nema, možda ga je nekada davno i bilo, no, vrijeme je da se ta stigma polako ukloni i da se na utakmice počne ići s jednim ciljem, a to je bodrenje momčadi od prve do zadnje minute. Stoga, nadamo se kako će nakon ovog prvenstva slika o hrvatskim navijačima biti ipak malo ljepša nego što je bila uoči prvenstva.
