Napokon derbi! Konstatacija je to većine medija nakon dugo iščekivane utakmice Dinama i Hajduka, završilo je 1:1 u ne pretjerano lijepoj utakmici, a atmosferu na stadionu, pa i oko stadiona, sa zagrebačkih ulica, hvale svi…
Bila je to naizgled samo još jedna tipična nedjelja u glavnom gradu, predah od radnog tjedna, malo ljudi na ulici, razumljivo, ni šetnja nije pretjerano ugodna po toj vrućini. Međutim, da to nije samo još jedna nedjelja dalo se zaključiti već oko 15 sati kad su se po centru grada počele primijećivati grupice ljudi s Dinamovim obilježjima, nekad česta pojava u nedjelju je bila ravna čudu, nešto se osjećalo u zraku…
Kada su se oko 16:30 sati navijači u velikom broju počeli iz okolnih ulica slijevati prema Kvaternikovom trgu, podsjetilo je to da je ljudima još uvijek itekako stalo do događanja oko Dinama, makar se to nije moglo naslutiti posjetom utakmica na Maksimiru posljednjih godina. Šalovi, baklje, zastave, neprestana pjesma i pozitivna atmosfera. Bilo je to kao u ona “dobra stara vremena”.
>>> DINAMO-HAJDUK (1:1)! NAVIJAČI traže izbore u ‘svetinji’, DRUGO POLUVRIJEME U SJENI PRVOG
Upravo je pjevanje te i sličnih pjesama dokaz da su se jučer vratili simpatizeri, normalna publika, kibici, kako god hoćete. Boysi više nisu bili usamljeni u svojoj borbi, ta podrška ostatka Dinamove publike bila im je neophodna, isto tako kao što su i Boysi neophodan dio Dinama, pokretačka snaga. Njihova uloga na tribini je nezamjenjiva, prepoznali su to i igrači.
“Atmosfera je bila sjajna, to je ono što želimo i trebamo. Hvala svim navijačima, nastavit ćemo igrati za njih”, poručio je Eduardo, vratar Dinama, a slično je razmišljao i Ivo Pinto, također Portugalac u redovima “Modrih”. “Atmosfera je na Maksimiru bila nevjerojatna, navijači su bili sjajni. Hvala svima koji su došli na derbi”, ustvrdio je Pinto, pa i prvo ime Dinama, Marko Pjaca.
Proći će još neko vrijeme da stvari sjednu na svoje mjesto, posebice će tome uvjetovati i događanja oko budućnosti funkcioniranja Dinama. Makar se i Sjever veselio driblingu Pjace i pogotku Soudanija očito je da nema još one simbioze igrača i Sjevera, predugo su igrači okretali leđa Boysima bez imalo razumijevanja za njihove “stvari”. Što svojom krivicom, što zbog “opisa posla”.
Veseli zato kohezija Sjevera i Istoka Maksimira, a poruka je jasna: hoćemo izbore! Je li napokon došlo vrijeme za neke nove vjetrove u Maksimirskoj 128, vrijeme demokracije i prava svih članova na glas? Baš kao neki dan u Boćarskom domu gdje se biralo vodstvo “Malog Dinama”. Da se promjene događaju svjedoči i činjenica da su Boysi do nedavno etiketirani uglavnom kao rušitelji i huligani, često izdvajani i progonjeni, izviždani od ostatka stadiona, a sada im sa balkona Maksimirske mašu i plješću bakice te im se u koloni pridružuju i obitelji s djecom. Očito se nešto promijenilo u glavama ljudi?
