DRAMA U DINAMU: Klub gubi na svim poljima, kada će MAMIĆI konačno preuzeti odgovornost?

Facebook

Gazda Mamić će vjerojatno naći načina da osigura prvenstvo pa makar na polusezoni pokupovao sve u HNL-u što može zabiti ili spriječiti pogodak Dinamu.

Najteži trenutci za Modre još tamo od sezone 05/06., barem što se tiče prvenstva. Nakon uzdizanja u nebesa s 50 utakmica bez poraza, nakon rušenja Arsenala, bombastičnih najava kako će se zimiti u Europi, najave kako će Dinamo biti prvak HNL-a čak i prije nego što je sezona počela, stvari izgleda baš i ne idu prema planu. Gospoda iz Dinama očito su malo podcijenila protivnike iz HNL-a i naišla na veliki otpor i to od klubova koje su do jučer glatko pobjeđivali.

Pad forme

Dobri rezultati u HNL-u i iživljavanje na financijski i igrački slabijim ekipama, do sada su Dinamu služili kao jedina izlika za opravdavanje loših rezultata u Europi. No, “poligon za busanje u prsa” postaje polako sve teži, protivnici su se potiho pojačali i pustili Dinamo da vodi kolo sve do prvog posrtaja, a onda navalili kao gladna zvijer na ranjenu životinju. Pad je krenuo tamo nakon očekivane katastrofe u Munchenu (5:0), Dinamo je od tada odigrao pet utakmica, a samo u jednoj pobijedio i to očajni Zagreb s 4:1. Muku su mučili s Interom u Zaprešiću odigravši jedva 2:2, izgubili od Olympiacosa na svom terenu, golom iz mrtvog kuta. U pretprošlom kolu Rijeka ih je tukla 2:1, a u posljednjem kolu prejak je bio Split.

Tko je kriv?

Nameće se nekoliko pitanja. Tko je kriv? Trener? Umor? Tempo utakmica? Manjak domaćih igrača? Manjak entuzijazma? Možemo samo nagađati, ali odgovor je vjerojatno leži negdje u mješavini svih ovih pitanja. Ne trebamo valjda podsjećati da su neki treneri dobivali otkaze nakon svega jedne ili dvije loše utakmice (Jurčić, Ivanković, Čačić itd.) i to još u Ligi prvaka ili Europskoj ligi gdje je bilo za očekivati poraz. Svi ti bivši treneri imali su HNL pod kontrolom i već na zimskoj stanci imali praktički osiguran naslov, ali zbog kikseva u LP i EL mahom su dobivali otkaze. Neki su čak i zbog pada ritma u igri ili pada forme igrača bivali potjerani, iako im rezultati nisu izostajali, a neki su jednostavno bili “na nož” s Gazdom (Halilhodžić). No, Zoran Mamić je još tu.


Ipak, voljeli mi Mamića ili ne, ne možemo baš sve nedavne neuspjehe pripisati njemu. Očekivano je bilo da će žestoki tempo igranja u LP, prvenstvu i reprezentaciji ostaviti traga na igračima koji nisu navikli na ovako gust raspored. S druge strane kriviti se može vodstvo kluba jer momčad sačinjena od mahom stranaca i mladih zvijezda hrvatskog nogometa može klapati jedno vrijeme, ali dugoročno gledano ne može. Stranci moraju igrati jer su dovedeni kao skupa pojačanja, a kvaliteta im možda ne opravdava uloženo, dok će na tu nekolicinu mladih igrača pasti veliko breme jer već s 20-ak godina moraju očaravati igrom na tri polja (reprezentacija, LP i prvenstvo) i boriti se za svaku minutu na terenu baš sa tim strancima koji moraju igrati. 

Logično bi bilo smanjiti priljev stranaca u momčad i pustiti svježu krv iz klupskog pogona koja puca od želje za igrom i dokazivanjem, no, Mamići imaju nekakvu vrstu opsesije stranim igračima pa nema mjesta za mlade talente. Dobro, možda bi im nedostajalo iskustva, ali kakvo su to iskustvo pokazali Machado, Goncalo ili ranije Calello i svi oni silni Brazilci? Dobar primjer da se može od mladih igrača i, to baš Dinamovih mladih igrača, napraviti momčad je Lokomotiva, naročito pod Tomom Ivkovićem, a on je na raspolaganju imao igrače koje Dinamu nisu trebali. Zamislite da ima čitav arsenal od vratara do napadača, a zna točno što s njima napraviti. Dobro oružje bi se dalo napraviti, samo treba znati doći do njega. Ivković je znao, a Mamić ili ne zna ili ne želi.

Hoće li Gazda smijeniti brata?

Teško je za očekivati kako ovakav način vođenja može dugo opstati, što se sada i vidi, te kako će igrači biti jednako motivirani baš u svakoj utakmici. Tu opet do izražaja dolazi trener koji bi trebao biti i svojevrsni psiholog, motivator i autoritet koji će znati kada i kako dozirati koje igrače te procijeniti kakvu taktiku i strategiju primijeniti u određenom vremenu. Zoranu Mamiću ta uloga očito dosta teško pada. Do sada ga je održavala sama kvaliteta individualaca, barem što se tiče prvenstva, ali suspenzijom Ademija izgubio je praktički najkorisnijeg igrača, ozlijede su pokosile obranu, kvalitetni mladi igrači griju klupu, a stranci se gomilaju u prvih jedanaest. Logično je zaključiti kako se Mamić tu jednostavno nije snašao ili se precijenio, a njegovom autoritetu definitivno ne pomažu ni iznenadne posjete Zdravka Mamića na poluvremenu.

Gazda Mamić će vjerojatno naći načina da osigura prvenstvo pa makar na polusezoni pokupovao sve u HNL-u što može zabiti Dinamu ili spriječiti pogodak, ali za sada bi mu jedini logičan potez bio smijeniti brata ili mu prenamijeniti ulogu u klubu. No, on vjerojatno neće preuzeti tu odgovornost i povest će se floskulom, “Pa što hoćete do sada je sve osvajao”, i ostaviti brata na kormilu broda u drugoj najvećoj oluji ovoga desetljeća. Zašto? Pa brat mu je, neće valjda smijeniti brata?

>>>Mamićevu divljaštvu NIKAD KRAJA, a najgore je što smo na to NAVIKLI

>>>LJUTITI HRVATSKI NAVIJAČI PORUČILI: ‘Raskalašeni poglavari HNS-a igrače pretvorili u piliće’

>>>HRVATI POSTAJU MANJINA: U Dinamu sve više nekvalitetnih stranaca, upitna budućnost reprezentacije!

>>>PISMO JEDNOG BBB-ovca: ‘Dobili smo Arsenal, ali se još uvijek NISMO RIJEŠILI GAZDE!’

Komentari

loading...
-->