Dok se u hrvatskim svlačionicama uglavnom govori Svahili, Šuker najavljuje još strastveniji odnos s izbornikom

Facebook

Možda glavni problem i nije u izbornicima.

Posljednjih dana zatekli smo se u sveopćem ludilu oko izbora nove marionete na klupi reprezentacije. Tko će zasjesti, Čačić, Kranjčar, Bjelica, od nedavno, Asanović i Jarni, vjerojatno već jedni drugima izlazimo na uši. Trančiralo se već svakog ponaosob, tko ima veću karizmu, tko je trenirao više osrednjih domaćih klubova, tko traži manji honorar, tko govori više jezika, to je naime vrlo važno s obzirom na to da nam se svlačionica sastoji od mahom Afrikanaca i govori se uglavnom Svahili.

Bilo kako bilo, poglavari HNS-­a su poslali svog trbuhozborca zaduženog za sve, pa i za sjedenje na klupi i odabir momčadi, u veliku potragu za novom lutkicom. Pustimo na sekundu trenere i ‘ajmo malo promisliti o čemu se zapravo radi. Možda bi trebali malo pustiti gas kojim se gaze treneri i pokušati uvidjeti da je problem zapravo na relaciji vrhovnici – elitnih jedanaest, a izbornik je možda samo tu tek toliko.

Nije lako biti izbornik u Hrvatskoj, pljuju vas u savezu, pljuju vas mediji, pljuju vas navijači, igrači se počnu duriti ako im slučajno kažete da bi mogli biti u rezervama, a i za puno manje vjerojatno. E, baš ovi zadnji su možda problem. Zamislite da su vrhovnici, recimo mame i tate (možda bolje tate i tate jer nema žena u IO), igrači su mala dječica, a izbornik je stariji brat. Razmažena mala dječica postanu zločesta dok mame i tate nema, stariji brat koji ih čuva i odgaja i zadužen je za korekcije u ponašanju, odluči dječicu malo kazniti. Roditelji se vrate kući i dječica u suzama pohitaju roditeljima u naručje upirući prstom u starijeg brata i onako suznih očiju i krhka glasića prozbore: “On nas je tukao po guzi”. Normalno roditelji odmah saspu drvlje i kamenje po jadnom starijem bratu i odluče dječicu nagraditi sladoledom. Klincima se to svidi pa odluče i drugi dan napraviti isto iako ih brat nije ni dotakao. Shvaćate poantu priče? Pokušajte se vi tako brinuti za zločestu dječicu dok vam za vratom s jedne strane vise roditelji, a s druge strane se klinci zlokobno smijulje.


OK, Štimac i Kovač definitivno nisu bili dobar izbor, što zbog manjka iskustva, što zbog slabijeg taktičkog znanja, ali možda da su imali odriješene ruke kod discipliniranja i da su mogli kao Ćiro nekada zagrmiti da ih se čuje na drugi kraj grada, možda bi se neki autoritet i mogao stvoriti, a igrači bi možda dobili motivacijsku injekciju. Nažalost ovakav nezdrav odnos očekuje i sljedećeg izbornika jer je Šuker najavio još strastveniji i prisniji odnos IO-­a s klupom. U svakome slučaju možda je bolje popustiti malo i pustiti ovu lakrdiju da ide dalje, možda je bolje da izbornik bude „njihov čovjek“ barem će svi znati tko zapravo vodi reprezentaciju i neće biti šumova u komunikaciji.

Komentari

loading...