Donosimo vam priču o Dinamovim igračima koji su imali nadimak “farmeri”.
Ne, nije riječ o TV reality showu i njegovim “junacima”, već priča o Dinamovim igračima 30-ih godina 20. stoljeća koji su na poseban način bili stambeno zbrinuti. Igrači tadašnjeg HŠK Građanskog koji nisu bili Zagrepčani ili su imali manju plaću bili su posebno zbrinuti na stadionu kod Koturaške ulice gdje je klub igrao od 1924. do 1948. Ispod zapadne tribine tog stadiona u današnjem kvartu Trnje bile su smještene klupske prostorije, svlačionice, ali i sobe za siromašne igrače koji nisu mogli plaćati smještaj.
O igračima koji ne žive baš u bajnim uvjetima izašao je članak u veljači 1937. godine u tadašnjem beogradskom listu “Vreme”. Usluge “farme” koristilo je 50-ak igrača Građanskog, a među njima je bilo i igrača koji su zaigrali i za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije. U vrijeme pisanja članka farmu su koristili sljedeći igrači: Brozović, Džanić, Kovačević, Župančić, Lazarević te Novak, kao najnovjia akvizicija Građanskog iz provincije.
Evo što piše “Vreme” o stanovnicima farme.
“Radi ovih svojih osobina (nije zabadava židovskog podrijetla) Šamika uživa ‘osobiti ugled’ i među Farmerima. Oni su ga izabrali za člana njihovog ‘senata’, koji drži ‘sjednice’ u ‘intelektualnoj sobi“. Farmeri su među sobom dobri prijatelji. Naročito Džanić i Brozović. To se može primjetiti i u igri. Oni tu uvijek jedan drugog nalaze i stvaraju prilike jedan drugom za golove. I na jelu su srodni. Obojica su na glasu kao rekorderi u ‘njupanju“. Džanić pojede samo korpu kruha kao predjelo prije ručka (grijeh na dušu Šamiki ako me je slagao). Nije ni čudo. Obojica su u teškoj kategoriji, a mladi su. Obojica nemaju ni 40 godina a teški su zajedno oko 160 kilograma. Kovačević je filigran dečko. On je student filozofije i kao intelektualac također zauzima mjesto u ‘senatu’ pored Šamike i Vidriha, veterana Građanskog, koji je također stanovnik Farme. Medarić, koji u timu purgera nije igrao još samo golmana i centarfora, malo se pogospodio otkako je postao tata na zimu, ali zato ipak ne napušta farmu. Najmlađi je član farme Župančić, koji je inče privatni činovnik. Simpatični Slovenac se samo smiješka ili zacrveni, kad ga prijatelji počnu zafrkavati. Novak je još – novak, pa se o njemu malo zna. Do prije tjedan dana bio je tu i Pogačnik, koji je ovdje student E.K.V.Š. Ali on je kao ljubitelj zimskih sportova otišao ‘na skijanje’ u Sarajevo. Purgeri, međutim, nisu imali razumijevanja za ovu njegovu sklonost pa su ga suspendirali od igranja i – što je još gore – izbrisali ga iz platnog spiska”, piše list.
I dok su ljeti mogli uživati na svojoj farmi, surova i hladna zima nije bila ugodna za život na farmi. Stanovnici farme su dobivali dnevne doze drva za ogrjev, no ugrijati betonske zidove bilo je jako teško.
“Teško je ugrijati ovu moju ledenicu. Kad stegne mraz, u mojoj se sobi osjećam kao na – mjesecu. Ali ništa zato. Mi smo naučili na to. Nismo badava sportaši. Samo kad pođemo na spavanje – dobro se obučemo”, kazao je Šamika.
Igrači su si međusobno pomagali jedan drugog, pa bi tako u slučaju da se jedan od njih mora obrijati, drugi pripomogli, jedan ima brijač, drugi nožić, treći sapun. Igrači bi se rijetko i proveselili, uglavom nedugo nakon što su primili plaću. Hranili su se u obližnjem restoranu gdje je nedostajalo tanjura i drugog posuđa pa su morali jesti na smjene. Nezgodno bi bilo kad bi Brozović i Džanić prvi došli, tada ostali dugo ne bi mogli doći na red…
