ĆIRO NE MOŽE VJEROVATI ŠTO SU DINAMO I HAJDUK NAPRAVILI! Ima veliku zamjerku: ‘Meni je to jako čudno’

Foto: Dnevno.hr

Starijim navijačima, kao i starijim ljudima, mnogo toga smeta. Nerijetko s pravom! Slušamo i razmišljamo o stavovima starijih navijača, nogometnih pristalica, zanimljiva su njihova promišljanja i zimskim pripremama naših klubova, napose Dinama i Hajduka. Svakogodišnji odlasci u Tursku na pripreme, bez obzira na eventualno povoljne aranžmane i, vidjeti ćemo, (ne)povoljne klimatske prigode, nikako ne leže starijim navijačima koji se sjećaju kad su se Dinamovi i Hajdukovi nogometaši za nastavak sezone pripremali u domaćim okvirima, da ne kažemo uvjetima.

”Meni je to čudno, odlaziti u Tursku, kao da se mi nemamo gdje pripremati u Hrvatskoj”, veli nam Ćiro Blažević, u tri navrata trener Dinama.

”Sjećam se da sam Dinamo vodio i u Ličko Lešće, Istru, a ako bi negdje išli onda bih otišli do naših iseljenika, u Australiji sam slagao šampionsku momčad za naslov u 1982. godini. K tome, uspostavili smo neizbrisivu vezu s našim navijačima na dalekom kontinentu, a moji su igrači osjetili ljubav navijača, a i to je bio dio mojih zamišljenih priprema. Igračima se ne pripremaju samo tijelo i noge, nego i glava”, slikovit je i duhovit kao uvijek Ćiro.

Jedna od najmoćnijih Dinamovih postava svih vremena hodala je po seoskim igralištima diljem Hrvatske i Hercegovine i igrala pripremne utakmice, kakva Turska, Mallorca, Tenerifi?

Hrvatska se danas diči da je turistička destincija par exellance, da je tako onda bi se najpopularniji klubovi pripremali tu doma, pred svojim ljudima, u svom ambijentu, brendirajući tako klub i podilazeći navijačima koji su ih željni diljem domovine. Zato smo skloniji simptijama kad se Dinamo priprema u Istri, Dalmaciji, Međugorju, zašto nenu Kvarneru, a ne u Turskoj.

Možda najjači Hajduk svih vremena, pod Tomislavom Ivićem ranih sedamdesetih godina pripremao se tijekom zimske pauze, zamislite, a otoku Braču. Sad im Brač ne valja, a Turska valja. Kakav je Hajduk danas ne bi mu pomogli ni Havaji.

Silno moćan i kvalitetan Hajduk koji je 1984. godine zamalo osvojio Kup Uefa, bio eliminiran nesretno od Tottenhama u polufinalu, pod trenerskom palicom Pere Nadoveze u zimskoj pauzi pripremao se na – Kupresu, u susjednoj Bosni i Hercegovini. Okružen pažnjom i ljubavlju navijača. Očito im se i glava pripremala za velike dosege, što bi rekao Ćiro Blažević.

Kad smo već kod pokojnog, možda i najvećeg našeg trenera svih vremena, Tomislav Ivića, sjećamo se jedne njegove dosjetke?

”Pripreme? Bitne su pripreme na ploči, da igrač zna gdje treba stajati na terenu. A pripreme se mogu odraditi i na brdu iznad Splita. Na Marjanu, nego što”!

Pomodarstvo koje je zahvatilo uprave naših klubova uistinu nam se ne sviđa. Kao ni starijim navijačima.

Hrvatska kao turistička zemlja ponajprije zaslužuje da se klubovi pripremaju na njenom teritoriju, eto i Zlatko Dalić je reprezentaciju za umalo osvajanje naslova svjetskog prvaka pripremao kod kuće, u Istri, nije mu nedostajalo ni meda ni mlijeka, kao ni njegovim igračima.

O pažnji i ljubavi kojom su bili obasipani da i ne govorimo.

K tome, smiješno je da se u Tursku, iz Zagreba i Splita, išlo zbog povoljnijih meteoroloških uvjeta. Demantij te teze uslijedio je odmah po dolasku hrvatskih momčadi u Tursku, pokrajinu gdje su smješteni i Dinamo i Hajduk zahvatilo je takvo nevrijeme da igrači nisu mogli izaći van niti na teren, doslovce je poplava pokvarila plan i program priprema, baš kao za napast.

Dakle, svi preduvjeti i zaključci za pripreme naših popularnih klubova u domovini su tu. Samo, zašto novce ne potrošiti negdje daleko, a ne doma!


Komentari