BANDIĆ NAJAVIO OBNOVU MAKSIMIRSKOG STADIONA U 2016.: Ovo je sve što morate znati o sumnjivom ‘poslu u Maksimiru’

Rekonstrukcija koja je započela prije gotovo dvadeset godina, ove bi godine trebala uči u posljednju fazu, što znači kako bi stadion napokon trebao biti “gotov”.

Nakon što je koncem prošle godine objavljeno kako će ove godine krenuti, po tko zna koji puta, u obnovu maksimirskog stadiona mnogima je pao mrak na oči. Novo veliko ulaganje trebala bi biti obnova i natkrivanje sjeverne i zapadne tribine, a natječaj je raspisan u Nardonim novinama još prošle godine u studenome. Rekonstrukcija koja je započela prije gotovo dvadeset godina, ove bi godine trebala uči u posljednju fazu, što znači kako bi stadion napokon trebao biti “gotov”, iako će se i vjerojatno u godinama koje dolaze još dosta novca sliti u maksimirsku rupu bez dna.

Radovi koji bi se, kako je najavio gradonačelnik Bandić na sjednici Gradske skupštine u četvrtak 19. svibnja, trebali dovršiti dogodine, naravno ako je riječ o finalnoj obnovi, natkrivanju sjevera i zapada, procjenjuju se na nevjerojatnih 280 milijuna kuna i to bez PDV-a. Spomenimo i kako je sam postupak izrade projektne dokumentacije procijenjen na nešto manje od četiri milijuna kuna, isto tkao bez PDV-a.

Cijena skočila za 200 milijuna

Prema gruboj računici nešto više od 45 milijuna eura, kada se doda i PDV, bit će utrošeno u natkrivanje zapada na kojem je gledatelja iz utakmice u utakmicu sve manje i sjevera na kojem se, otkako je bojkota, skuplja tek šačica navijala kojima bi i dva oveća suncobrana bila dovoljna. No, kada bi se malo zagrebalo u povijest rekonstrukcije, obnove i ulaganja u maksimirski stadion, došlo bi se do cifre kojom bi se mogao sagraditi novi stadion. No, hajmo se prvo malo pozabaviti jednom zanimljivom činjenicom, a to je – kako je moguće da je u svega pet godina natkrivanje tribina poskupjelo za više od 200 milijuna kuna.

stadiumguide.com
stadiumguide.com

U slučaju da ste zaboravili Zdravko Mamić je 2011. godine mahao papirima i urlao pred svima kako je Dinamu potreban krov i kako je to sitna investicija od 60-ak milijuna kuna. Bandić ga je tada ignorirao, ali je zato početkom 2014. godine na javnoj televiziji obećao kako će stadion biti obnovljen do kraja 2015. godine i tada je najavio natkrivanje zapada i sjevera za cijenu od 250 milijuna kuna. No, niti tu nije kraj.

Maksimir se nije počeo obnavljati ni 2014. godine, a nije ni 2015. godine, ali zanimljivo je kako je cijena sredinom 2015. godine pala na 140 milijuna kuna, a Bandić je tada najavio izgradnju u 2016. godini. Kako vidimo cijena je stalno rasla i padala da bi, kako smo već kazali, koncem 2015. godine otišla u nebesa i dosegla tih 280 milijuna kuna, bez PDV-a. Ponavljamo, od 60-ak milijuna kuna pa do 280 milijuna kuna, odnosno kada se sve zbroji s PDV-om više od 45 milijuna eura.

Za istu cijenu novi stadion

E sada, dolazimo do zanimljive informacije. Naime, bundesligaš Augsburg je 2009. godine dobio novi stadion, Augsburg Arenu i nećete vjerovati koliko je koštao. Upravo 45 milijuna eura. Stadion ima 30.660 sjedećih mjesta i savršen je primjer financijski prihvatljivog, arhitektonski i estetski savršenog stadiona. Primjera ima još na pretek, ali najvažnije je naglasiti kako je od početka rekonstrukcije 1997. godine u stadion uloženo, prema Bandićevim tvrdnjama, 800 milijuna kuna, a dodamo li posljednju investiciju od 280 prelazimo i milijardu. Znači samo od posljednje investicije mogao se napraviti stadion, a što se sve moglo napraviti s milijardu kuna možemo samo sanjati.

Augsburg Arena
Augsburg Arena

Sve je krenulo 1997. godine

Podsjetimo, još 1997. godine tadašnji predsjednik Franjo Tuđman je uz Mirka Novosela inzistirao da se krene u rekonstrukciju. Svašta se tada očekivalo od stadiona, trebali su tu biti poslovni prostori, trgovački prostori kluba, trebale su se širiti tribine, išlo se toliko daleko da se prognoziralo kako će se jednom na Maksimiru igrati i finale Lige prvaka. Sve što se uspjelo napraviti jest dovršetak sjevera i zapada, a nakon smrti predsjednika sve je zamrlo. I tu je u principu sve krenulo, prostor nije održavan, infrastruktura je propadala, a novac koji je stizao završavao je samo na Mamiću i njegovim suradnicima poznatim mjestima. Zapravo je vrlo jednostavno, da su poslovni prostori iskorišteni i da je potencijal stadiona približno dosegnut, nikada se toliko novca ne bi odvajalo za rekonstrukciju.

U međuvremenu se još govorilo o gradnji stadiona na Kajzerici u javno-privatnom partnerstvu s austrijskom tvrtkom Alpine Bau, ali ta priča je propala onoga trenutka kada se saznalo da bi Grad to kroz 24 godine morao platiti nešto manje od pet milijardi kuna.

Kako se i ta priča ugasila, Mamić je na koncu odlučio malo ulickati stadion pa je tako otvorio hotel ispod južne tribine, postavio je sjedalice (koje su već danas u derutnom stanju), postavio je novi travnjak i obojio atletsku stazu u plavo, čista estetika. Naravno, cijela investicija stajala je 90 milijuna kuna, a navodno je to sve podmirio Dinamo.

I eto nas sada opet na početku, svibanj je, a Badnić najavljuje kako će se u stadion završiti sljedeće godine. Najgore od svega je to što će se u maksimirski stadion vjerojatno nastaviti ulagati i u budućnosti, a recimo u vrtiće i škole u kojima padaju krovovi neće. To je baš primjer za izlizanu floskulu- rupa bez dna, ali u ovome slučaju to je veoma sumnjiva rupa.


Komentari