Ma koliko mi svi bili subjektivni kada je riječ o uspjesima reprezentacije, a odlična partija protiv Turaka smatra se uspjehom, mora se priznati kako nije sve baš bilo idealno.
Vrijeme je da se malo smiri euforija nastala nakon velike pobjede nad Turskom na otvaranju Europskog prvenstva. Istina, gledali smo neku drugu Hrvatsku, nije to više bila ona pogubljena, bezidejna i dosadna ekipa koju smo gledali na pripremnim utakmicama za Euro. Zdanja protiv Izraela, Mađarske i Moldavije, San Marino nećemo računati kao pripremnu utakmicu jer bi utakmica protiv U-17 selekcije bila bolja pripremna od te, nažalost su pokazala kako Čačić ima još posla preko glave s reprezentacijom, no, nešto se promijenilo i na Euru je istrčala dominantna, eksplozivna, brza i dobro organizirana Hrvatska.
No, ma koliko mi svi bili subjektivni kada je riječ o uspjesima reprezentacije, a odlična partija protiv Turaka smatra se uspjehom, mora se priznati kako nije sve baš bilo idealno. Na stranu ćemo staviti to što se već pola godine govori samo o toj prvoj utakmici s Turskom, a jako malo o Česima koji su pokazali u utakmici sa Španjolcima kako su itekako opasni, neutraliziravši nebrojno puno napada i okrenuvši dosta kvalitetnih kontri. Na stranu ćemo staviti i to što je Čačić u utakmici s Turskom vukao loše poteze, primjerice, s prekasnim izmjenama i nikakvim pritiskom na suca Erikssona koji je dozvoljavao makljažu na terenu od samog početka utakmice. U prvi plan ćemo zato staviti nužne izmjene koje bi izbornik trebao razmotriti uoči utakmice s Češkom.
Bilo je onih koji su podbacili
Nažalost, kao i u svakoj utakmici netko mora odigrati slabije, da ne kažemo lošije, u utakmici s Turskom istaknula su se nažalost dvojica. Jedan je odigrao slabije, a drugi lošije. Krenimo onda sa slabijim. Mnogi se možda neće složiti s time da je Milan Badelj odigrao slabije, ali činjenica je kako je bio rezerviran i da je griješio u nekoliko navrata. Isto tako kada kažemo rezerviran, mislimo na to da češće ostaje iza i motri igru, odnosno, “čuva leđa” Modriću, a kada se nalazi u obrambenim zadaćama katkada djeluje malo nekoordinirano, iako je u utakmici s Turskom u obrani odradio dobar posao. Njegova pozicija bi idealno legla Marcelu Brozoviću, no, o tome ćemo kasnije.
Nadalje, dolazimo i do igrača koji je, nekako očekivano, u potpunosti podbacio. Riječ je o Ivanu Striniću. Nažalost za njim je sezona za zaborav, em su ga mučile ozlijede, em ga trener Napolija, Sari, nikako nije vidio u svojoj momčadi. Strinić je tako u cijeloj sezoni odgrao tek 13 utakmica, a u Serie A tek tri. Jasno je kako tako neuigran i nesiguran jednostavno ne može igrati na visokoj razini, što se i pokazalo protiv Turske gdje je bio uvjerljivo najslabija karika. Srećom Perišić i Vida dobro su krpali rupe na lijevoj strani. To je što se tiče loše igre u obrani, a u napadu je bilo još i gore. Bekovi danas nemaju samo ulogu čuvanja svoje polovice već se od njih očekuje dobra kombinatorika s krlinim napadačem, a Strinić je gotovo sve centaršuteve upropastio. No, kako klasičnog lijevog beka nema, Čačić je prisiljen igrati Stinića. Ili možda nije?
Čačić ima i više nego dobra rješenja
Kad smo već kod Strinića i lijeve pozicije, bolja opcija bi u svakome slučaju bila umetanje Vrsaljka. Istina, čovjek je desni bek i na toj poziciji briljira, no, njegove nevjerojatne sposobnosti kvalitetnog odrađivanja posla u oba smjera, kao i prodorna utrčavanja, dinamičnost i dobar centaršut, moraju se uzeti u obzir. Sve i da se otpišu njegova centriranja koja bi mu malo teže išla na lijevoj strani, ostale kvalitete daleko su ispred onih koje trenutno ima Strinić. Naravno, ako dođe do toga da Srna neće moći igrati zbog smrti oca Uzeira, Vrsaljko se očekuje na desnom beku gdje mu je i mjesto, ali do tada lijeva strana je jednako dobro riješenje.
Na koncu dolazimo do pitanja treba li Badelj i dalje igrati u prvoj? Kao što smo već kazali nije odigrao loše, ali Brozović bi vjerojatno bolje odradio i one ofenzivne zadaće koje Badelju nisu baš išle za nogom. Kada bi se Badelja ostavilo na klupi, a Brozovića smjestilo na poziciju defenzivnog veznog, otvorilo bi se mjesto i za još jednog, nužno potrebnog igrača, Marka Pjacu. Brozović je na desnom krilu odradio lavovski posao, zaista je. Trčao je cijelu liniju, uzimao lopte, centrirao kada je mogao, čak je i opasno šutirao, ali jednostavno bi njegov kratki pas, dobar šut izvana i mogućnost da se sjuri okomito prema golu po sredini, bio korisniji na poziciji defenzivnog veznog. O obrambenim zadaćama da i ne govorimo, između njega i Badelja tu nema usporedbe. Jedno što ide u prevagu Badelju jest ta staloženost, odnosno inteligentna igra, Badelj ne jurca u po terenu on čeka priliku za dobar pas ili asistenciju.
Pjaca bi mogao biti osvježenje
Vratimo se na Pjacu i razloge zašto bi on trebao biti u momčadi, a ne, eto, Badelj. Pjaca je neupitno naše najbolje desno krilo. Brz je, stasit, krasi ga odličan dribling u trku, može sjajno centrirati i jako lijepo plasirati i šutirati loptu. Svakako valja naglasiti i njegov odličan osjećaj za prostori i one nepredvidive ulaske s krila u šesnaesterac s loptom, odnosno, bez nje kada ulazi u prostor. Baš je tako nešto nedostajalo protiv Turske jer su upravo to zadaci koje Brozović ne može ispunjavati.
Nedostatak kod Pjace je sigurno igra u obrani, on je jednostavno ofenzivac koji može biti prava napast za protivnike, ali svoje obrambene zadaće ne izvršava tako dobro kao što to radi Brozović na toj poziciji. Problem bi mogao nastati kada bi Pjaca i Srna igrali zajedno na desnoj strani jer je očito da Srni treba pomoć u pokrivanju protivnika kroz cijelu utakmicu, a dvojbeno je može li mu Pjaca pružiti adekvatnu suradnju kao što to može Brozović. No, zaigra li Vrsaljko desnog beka, e to je već druga priča.
Drugi problem s Pjacom, koji se mogao zamijetiti tijekom cijele sezone u Dinamu, a koji je više onako emotivne, odnosno, psihičke prirode, jest to da Pjaca ako nije sto posto raspoložen i spreman, nije od prevelike koristi na terenu. Često je tako znao forsirati driblinge i šuteve kada nije imao “svoj dan”, a paralelno bi ostatak momčadi patio jer je on, barem se tako činilo, znao biti previše fokusiran na popravljanje vlastite igre, a manje igre kompletne momčadi. Vjerujemo kako je reprezentacija ipak druga priča i kako Pjaca ima itekako dobar motiv i želju dokazati svima koliko zapravo vrijedi. A vrijedi mnogo!
Bilo kako bilo, vrijedilo bi razmotriti i najvažniju utakmicu na prvenstvu, onu s Češkom, odigrati s Vrsaljkom i Pjacom ili ako ništa barem ih na vrijeme uvesti i time osvježiti momčad.
>>> BROZOVIĆ IDE KONTRA ČAČIĆA: ‘Ne bih rekao da je Češka opasnija od Turske’
>>> ČAČIĆEVA ‘NEMORALNA’ PONUDA VATRENIMA: Ako se pobijedi Češka, cijela ekipa će se…
