Hoće li nam, nakon Dinama, ukrasti i Maksimir?
Prije 16 godina vodila se borba za povratak imena “Dinamo”. “Croatia” koju je prvi predsjednik uporno forsirao, ionako nije našla mjesto u srcima Zagrepčana. Za njih je uvijek postojao samo- Dinamo, klub iz Maksimira, simbol našeg grada. Te 2000. godine, dok je zasjedala Skupština kluba i donosila povijesnu odluku, pod zapadom je gorjelo tisuće baklji.
Zajec je objavio odluku Skupštine, a Zagreb je eksplodirao. Ime je vraćeno, no nitko nije mogao znati da slijedi nova, još teža borba- borba za Dinamovu dušu.
https://www.youtube.com/watch?v=So8KhbbIrVY#action=share
“Šerif iz Maksimira”, ušutkao je huk s tribina. Dinamo više niti ne osjećamo, samo prazninu koju popunjavamo nekim divnim uspomenama iz njegove slavne prošlosti. I baš u trenutku kad se budi plamičak nade da bi navijači mogli dobiti i ovu bitku, iz Maksimira stiže nova vijest koja će slomiti srce gotovo svakog Zagrepčanina- moguća selidba stadiona! U ponedjeljak, 29. kolovoza 2016., donijeti će se konačna odluka koja bi mogla zapečatit Maksimir.
Moguća selidba stadiona potresla navijače
“Samo jedno mjesto na svijetu se zove dom.”– izjava je jednog navijača čije su djetinjstvo i mladost obojani plavom bojom. Kao klinac, tog 14.2.2000., iz prikrajka je gledao što se događa pod zapadom. Objasnio mu je njegov otac da je vraćen Dinamo, no zar je Dinamo negdje otišao? Pa tu je, od kad zna za sebe. No, nije znao da neće biti tu još zadugo. Nije znao da ga čeka dugogodišnja borba za klub. Borba u koju je ušao kao klinac, a sad je već zreo mladić u kojem tinja nada da će uskoro opet stajati na svom maksimirskom sjeveru. Upravo na onom sjeveru, na kojem mu je odrastao i otac, koji ga je i odveo na prvu utakmicu- na isti taj sjever. S te tribine prvi put je viknuo- Dinamo, na toj tribini prvi put je zaplakao zbog plavog kluba. Tu tribinu obilježile su generacije Zagrepčana čijim “venama teče plava boja”.
Hoće li nas za Maksimir vezati samo sjećanja?
Što će biti s Maksimirom, ako odluka bude porazna za njega? Hoće li sravniti sa zemljom stadion bogate nogometne povijesti? Već je sravnjen, mogli bismo reći. U kandžama gradskih moćnika i nogometnih “šerifa”, nije niti imao puno šanse, iako je u navodnu obnovu “ulupano” stotine milijuna kuna, prema Bandićevim tvrdnjama. Nova Arena, lijepa je ideja, no megalomansko zdanje kakvo se najavljuje, asocira na ponovno zamračenje novaca kakva smo već viđali pod krinkom Dinama. I mijenja povijest– što je prevelik “zalogaj”.
Ukoliko pitate Cicu Kranjčara- on se povijest ne bi usudio mijenjati, no pojedinci se ne boje takvog koraka. Kakva će biti reakcija navijača i hoće li Zagreb stvarno ostati bez Maksmira, preostaje nam tek vidjeti.
Njegova sjeverna tribina najvjerodostojna je slika izmučenog Dinama, čije plavetnilo je davno izblijedilo- na izdahu, u prečvrstom zagrljaju nekih “čudnih” ljudi kojima njegov grb i tako ništa ne predstavlja. Osim izvora dobre zarade.
