Rukomet nam je po treći put u posljednjih petnaest godina u dvorištu, odnosno, na Laništu. Veliko svjetsko prvenstvo u rukometu postaje događaj godine, izabrana vrsta Dagura Sigurdsonna je mimo svih očekivanja prošla u polufinale i tako bacila naciju u novi rukometni trans. U igri smo za medalju, a mislimo li igrati finale u Oslu, moramo pobijediti moćnu Francusku.
Oni su u zagrebačkoj Areni 3 stotinke prije kraja zabili gol za pobjedu protiv Egipta i tako bukirali susret s našim rukometašima za 30. siječnja, u 21 sat. Naravno, nekim TV prijamnici nisu dovoljni i žele ispratiti utakmicu s tribine. Njih u slobodnoj prodaji nema već nekoliko dana, ali zato cvate tržište preprodavača. Ono što je službeno koštalo od 60 do 150 eura, sada je višestruko skuplje.
Riječ je o unosnom biznisu. Netko je procijenio kako bi polufinalni susret s naše strane ždrijeba mogao donijeti sraz Hrvatske protiv nekog protivnika, pa su još prije četvrtfinala kupovali karte unaprijed. Rizik im se isplatio, ulaznica za polufinale se sada prodaje u visini prosječne najamnine malenog stana na periferiji Zagreba.
Ulaznica ima, problem je cijena
Otvorili smo popularne oglasnike koji su krcati ponudama, ulaznica ne manjka. Ali su zato cijene astronomske. Ispod 500 eura gotovo da i nema ponude, pogotovo ako ste u potrazi za dvije. Riječ je o mjestima s dobrom vidljivošću, a gotovo svi prodavači, bez iznimke, u prodaji imaju barem nekoliko karata. Kupovali su ih planski.
Nije ništa bolje ni van divljeg zapada naših popularnih oglasnika. Internetski portal viagogo preprodaje ulaznice svih tipova i vrsta godinama, uz garanciju njihove autentičnosti. Kao posrednici pri kupovini imaju izuzetno visoke dodatne naknade, ali želite li ulaznicu za Hrvatsku protiv Francuske, to će vas koštati barem 600 eura.
Postavlja se i pitanje je li ovo sve suvisno i logično. Jasno, tržište je to koje diktira cijene, ulaznice se kako vidimo, dobro prodaju, ali preprodavači su u pogodnoj poziciji. Karte nisu personalizirane što znači da su itekako “vruća” roba za preprodaju uz golemu maržu. Isto tako, očito nije bilo strogih limita oko broja kupljenih ulaznica, što je također voda koja teče na mlin onih koji su se od rukometa odlučili okoristiti.
60 minuta rukometa u visini prosječnog najma
Posljednji put smo sličnu situaciju imali pred koji mjesec kada su se prodavale ulaznice za Orašara u zagrebačkom HNK.
Prava sreća da rukometa ima i na televizijskom prijenosu, pa nećemo ostati zakinuti za spektakl u kojem reprezentacija može napraviti prvi od dva koraka do velikog zlata.
