Dominik Livaković još jednom je svima dokazao koliko je dobar. Malo koji igrač u reprezentaciji je odigrao toliko dobrih utakmica za Vatrene, a opet da na sebi ima neko nepovjerenje.
Izvrsno je za Modre što Livaković i dalje čuva njihov gol, no logično je kako je već trebao, a i želio je, oprobati se u nekoj od liga Petice. Zašto je to tako?
Livaković je jedan od najboljih golmana svijeta što se tiče refleksa. Bizarno su bile priče o njegovoj lošoj igri s nogom. Možda ne može bacati dribling, ali njegovo dodavanje ili ispucavanje nikad nije ugrozilo njegov gol.
Kapetan Dinama
Iako su oštri jezici govorili kako je psihički labilan, pokazao se kao mentalni gigant koji je prevladao sve frustracije, udarce, pa i poniženja da bi se vinuo u orbitu i bio zvijezda čiji je sjaj odavno nadišao nacionalne okvire.
U njega je sumnjao i Dalić ili možda i nije nego ga je samo htio probuditi kada je stavio Grbića na gol. Ako je to bio Dalićev psihološki trik onda je probudio zvijer koja je sada gotovo ne savladiva.
Nikad nije bio direktno kriv za gol.
I dalje mu fali ono poznato golmansko deranje da bude golman sam vrh svjetskih golmana. On je naš najbolji golman svih vremena i zaslužio je da ga se više cijeni. A transfer? Ako dođe, dođe. U Dinamu je miljenik i heroj navijača. Ako negdje ode pokazati klasu nitko mu to neće zamjeriti.
