Ne žele da ovo znate: Nogometne utakmice igraju se svaki dan samo da se možete stalno kladiti

Foto: Newscast/UIG via Getty Images

Posljednjih godina svojevrsna je kulminacija sportskog klađenja i u svijetu, ali i kod nas. Štoviše, zaraza pogađanja sportskih rezultata postaje polako, ali sigurno, i prvi problem svih svjetskih sportskih asocijacija. Namještanja i dogovaranja utakmica ima na sve strane i na tu pošast nisu imuna ni najveća imena svjetskog sporta, sjetimo se samo afere s rukometašem Karabatićem.

Sportske asocijacije ne štede sredstva u borbi protiv tog poroka, no s kakvim uspjehom? Odgovor na to je teško i pretpostaviti. Kladi se cijeli svijet, odavno se klađenje iz zagušljivih kladionica prebacilo i u virtualni svijet interneta. Samo što novac koji se gubi ili dobiva nije virtualan.

I sve je to nekako podnošljivo dok ne krenu zloupotrebe, utakmice se dogovaraju i namještaju, borba protiv lažiranja događaja vodi se na sve strane… Samo su Uefa i Fifa uložili nekoliko desetaka milijuna eura u precizan softver koji prati uplate širom svijeta ne bi li se otkrile sumnjive utakmice koje bi se mogle namjestiti. Ta je borba je svakodnevna, kao što je i ponuda sportskih događaja postala svakodnevno bogata.

Pod Uefinom istragom, tako se isticalo bilo je i nekih dvadesetak utakmica u Hrvatskoj. Tek je akcijom pod kodnim imenom “Offside” nešto dokazano i procesuirano, a najveća imena iz tog procesa bili su povremeni bivši reprezentativci Miljenko Mumlek i Jasmin Agić.

Ponavljamo, Uefa ima poseban softver, koji radi danonoćno, elektronski uređaj koji kontrolira sve europske kladionice i visine uplata na svaki par. Štogod je sumnjivo bilježi se i istražuje, pa se tako i stiglo do dvjestotinjak europskih dvoboja na koje se masno uplaćivalo i zarađivalo. Jasno je da krovna europska nogometna organizacija želi eliminirati namještanje utakmica u korist kladioničara, makar se kladioničari pritom pitaju – što se događa kad kladionice namještaju utakmice da – prevare igrače. A igrača ima samo u Europi na milijune. Vječna priča o osiguranju i lopovu tu dobija potpunu dimenziju. Veliki je novac u igri i sve se svelo na to – tko će koga prevariti.


Pitamo se pritom smiju li najveće kladioničarske kuće, dakle priređivači igara na sreću i klađenje biti uopće sponzori i pokrovitelji najvećih klubova, najpoznatijih liga i je li ta simbioza uopće prirodna?

Hrvatska u Europi nije i iznimka niti pusti otok. I u Hrvatskoj se ljudi klade i uživo i u poslovnicama i preko interneta i jasno da su naši igrači dio globalnog kladiteljske hijerarhije u Europi i da sami pokušavaju nešto ušićariti.

I sve bi to bilo u redu da se nije posegnulo za nečasnim radnjama, za namještanjem utakmica. Međutim, teško je ustvrditi je li tko pustio gol, napravio namjerno prvi korner ili aut ili odigrao utakmicu tek malo slabije, da bi završilo tako kako je završilo. Teško, da ne kažemo nemoguće. Dakle, čisto sumnjamo da će konkretnije istrage uopće nešto dokazati, kako to sugerira Uefa, a još je smiješniji savjet Uefe da se svi igrači koji dobiju neku ponudu sami jave u najbližu policjsku stanicu.

Stoga, možemo tek zaključiti kako je kladiteljska nogometna pošast zahvatila nogomet do samog korijenja i Uefa uviđajući da je vrag odnio šalu pokušava spasiti što se spasiti može. Pa, govori se da su i utakmice Liga prvaka namještane, a što se tek događa u nižerazrednim ligama, bolje je i ne pomsiliti.

Sada pribijati samo hrvatski nogmet na stub srama, kako to sami volimo činiti ne samo da je i nepravedno i kontraproduktivno, već i smiješno. Naši klubovi nisu ni pošteniji ni nepošteniji od ostalih europskih klubova od Tromsoa do Soluna.

Danas je ponuda u kladionicama svakodnevna, nogomet se više ne igra kao prije, samo nedjeljom i srijedom, već doslovce svaki dan. Ima u toj pojavi prste i televizija koja na svakodnevnim direktnim prijenosima temelji svoju zaradu, no najveći kotač zamašnjak svakodnevnog igranja nogometa jesu kladionice i njihove bogate baš svakodnevne ponude. Jer, tolika, svakodnevna opšrina ponuda, što veli Franz Beckenbauer, jednostavno tjera ljude ne nezakonite radnje. I igrače i same kladionice. Igrač ne dobije plaću u Bugarskoj i jednostavno prvi napravi korner za suparnika. Uzme tri plaće, i još pedesetak za nekog drugog.

Nogomet je postao tako sinonim za prevaru, događale su se slične stvari i u tenisu, ne tako davno. Očito je da u cijeloj Europi nedostaje zakonska regulativa, pa i kod nas, da se takvom zlu stane na kraj.

Psihijatar Zoran Zoričić koji je svoj medicinski rad posvetio liječenju alkoholičara i kockara jedan je od rijetkih koji se empatijski upustio u pomoć ljudima koji su zaglibili u kladioničarskom obrtu. Napominje tako ovaj liječnik da samo u Hrvatskoj više od dvije stotine tisuća ljudi ima problem s kockanjem, a pedesetak tisuća zapali su u ozbiljnu patologiju. I njima je hitno potrebna pomoć. Saznati ćete od ovog liječnika da za takvu pošast kockanja nije krivac samo ozbiljna društvena kriza i recesija, već ponajprije agilan marketing kockarske industrije. A pod ozbiljan marketing spada, nesumnjivo, i proširenje kladioničarske ponude.

Uostalom, možemo se malo poigrati i usporediti nogometnu scenu nekad i danas. A nogomet je najomiljenije štivo kladioničarskih čitatelja. Oni malo stariji, ne nužno, sjetiti će se da se nogomet nekad igrao isključivo nedjeljom i srijedom. Nedjeljom su se igrale prvenstvene utakmice, srijedom europski kupovi i eventualno domaća kup natjecanja. Svi ostali dani bili su bez nogometa, zaista je bio raritet da se nogomet igrao ponedjeljkom, utorkom, petkom…

Pod tom agilnom kladioničarskom industrijom o kojoj govori dr. Zoričić valja računati i razvlačenje nogometnih utakmica u današnje doba kroz cijeli tjedan. Nogomet se igra doslovce svaki dan, riječ je o pravoj hiperprodukciji koja zna biti i zamorna i dosadna. Pola prvenstava igraju se subotom, druga polovica prvoligaških nastupa nedjeljom. U ponedjeljak se igraju zaostale utakmice i utakmice onih koji su prije vikenda nastupali u europskim kupovima. U utorak već idu utakmice prvog dijela Lige prvaka, u srijedu je na rasporedu drugi dio Lige prvaka. Usto igraju se brojne druge lige… Ponuda je tih dana enormna. Nema mira ni u četvrtak, igra se Europska liga, pa još popriličan broj ranijih utakmica domaćih prvenstava. Sve više drugoligaških natjecanja, nadalje, igra se u petak kako bii taj dan nogometna ponuda bila na poticajnoj razini. Igraju se i neke prvoligaške utakmice, odgođene i unaprijed dogovorene, sve kako bi petak bio također zanimljiv dan za kladioničare. Onda dolaze subota i nedjelja i sve ispočetka.

Pretumbacije uobičajenog nogometnog rasporeda kojeg smo poznavali desetljećima (nedjelja – srijeda) najviše koristi donosi kladioničarskom profitu. Jer, ako su se ljudi nekada kladili samo nedjeljom i srijedom onda su preostalih pet dana za kladioničarske kuće bili tek suh pogon, bez zarade. A zarada unatoč svega najveći je pokretač proširenje nogometne kladioničarske ponude kroz cijeli tjedan.

Liječnik koji pomaže kockarima, dr. Zoran Zoričić kaže:

“Očito je marketing kockarske industrije izvrsno odradio posao. Pa, mi koji pomažemo kockarima dobro znamo da je potreba ovisnika o kocki – kockati svaki i cijeli dan”.

Nije samo nogomet ili ostali momčadski sportovi u opasnosti

Kladionice polako ali sigurno postaju najveća opasnost po sport. Svaki sport. Mogućnost da se na lak način, dogovorom i prevarom, dođe do silnih novčanih svota, kotač je zamašnjak radnji koje uništavaju sam smisao sporta, natjecanje, fernesu i zanimljivost.

U posebno teškoj situaciji je tenis, jedan od najpopularnijih sportova na svijetu, s brojnim turnirima, nerijetkim iznenađenjima i hiperprodukcijom. Zapravo, namještanje mečeva kako bi se osiromašile i prevarile kladionice najviše se, poput raka, raširilo baš u bijelom sportu.

Eto, zato se i utakmice igraju svaki dan!

Kladionice polako ali sigurno postaju najveća opasnost po sport. Svaki sport. Mogućnost da se na lak način, dogovorom i prevarom, dođe do silnih novčanih svota, kotač je zamašnjak radnji koje uništavaju sam smisao sporta, natjecanje, fernesu i zanimljivost.

U posebno teškoj situaciji je tenis, jedan od najpopularnijih sportova na svijetu, s brojnim turnirima, nerijetkim iznenađenjima i hiperprodukcijom. Zapravo, namještanje mečeva kako bi se osiromašile i prevarile kladionice najviše se, poput raka, raširilo baš u bijelom sportu.

Kako se namješta teniski meč?

Još prije petnaestak godina, primjerice, za Zagreb Indoors publici je bilo zabranjeno bilo nazočiti na tribinama s prijenosnim računalima. Znano je i zašto. Na udaru kladiteljske mafije našao se i Zagreb Indoors. Na jednom meču na tom turniru u sat vremena kladitelji su zaradili 16 milijuna eura! Bilo je to 2009. godine. Makar je iza akreditiranih novinara postojala je kontrola koja je provjeravala kladi li se na mečeve turnire tkogod od novinara. Na takav način novac od kladionica pokušavaju izvući oni koji misle da mogu biti brži od internet sustava, riječ nije doslovce o namještanju mečeva, ali je sigurno jedna vrsta prevare.

Sve se dodatno zakompliciralo pojavom pametnih telefona, brzih poput munje, pa se tako svaki gledatelj može okušati u borbi s kladionicom, ako je na meču i uspije dohvatiti dobar koeficijent čim se pojavi na webu kladionice, a tu i sekunda može imati presudnu ulogu. Danas se na turnirima također zabranjuje upotreba smart telefona, no tu postoji bezbroj trikova, skrivanja mobitela i igranja na način da se kladionica prevari.

Uostalom, navest ćemo jedan slučaj tipa koji je se tribina obližnjeg bazena, nedaleko teniskog terena sa smart telefonom “derao” kladionicu.

No, rekosmo, nije slučaj o klasičnom namještanju, ali o prevari koja uništava sport – nesumnjivo jest.

Kud i kamo opasniji su unaprijed dogovoreni ishodi mečeva, napose ako je riječ o iznenađujućim ishodima s velikim koeficijentima. Dva se tenisača uz posrednika dogovore, umjesto pobjednika favorita trijumfira autsajder, pokupi se novac, podijeli, svi zadovoljni što je najbolji magnet za ponavljanje iste radnje. Tu su i oni koji konotroliraju tribine ima li koga sa smart telefonom nemoćni. Sve se odigra, režira unaprijed.

Egzistirao je svojevremeno jedan grčki tenisač koji se sam kladio na svoje mečeve. Uzimao godinama novce dok nije bio otkriven, riječ je o Konstationosu Mikosu. On je i osuđen za te radnje prije dvije godine. Imao je dva profila na kladionicama na kojima se kladio na vlastite, ali i tuđe teniske mečeve između ožujka 2012. i prosinca 2013. godine. Mikos je najbolji rezultat imao 2014. godine, kada je bio 933. na ATP ljestvici…

Sve je jasno, ako jedan jedini tenisač želi namjerno izgubiti svoj meč kladionica je u neposrednoj i velikoj opasnosti. I tu praktički nema spasa kladionici. A dokazati da se nešto nemoralno radilo praktički je nemoguće. No, ako se dogovore dva teniska probisvjeta kladionicama nema spasa, ali niti tenisu kao sportu.

Komentari

loading...