Treneri se u Ciboni vrte kao na pokretnoj traci.
Cibona je posljednji put predstavljala ozbiljnog protivnika u prošlom desetljeću kada je na trenerskoj poziciji bio Velimir Perasović. Tada su bili na pragu ulaska u četvrtfinale Eurolige. Ipak, već tada su ih pritiskali ogromni dugovi, nastali tijekom formiranja Perasovićeve momčadi za sezonu 2008./ 09. Tada se, malo po malo, sve počelo urušavati, ni danas situacija nije ništa bolja, a kako bi i mogla biti kada se na trenerskoj poziciji nitko nije uspio zadržati dovoljno dugo da stvori kontinuitet koji bi urodio dobrim rezultatima. Posljedni je odnose s klubom raskinuo Damir Mulaomerović.
Perasović je klub napustio prije 7 godina, kada ga je preuzeo Grad Zagreb, Cibona je u tih nekoliko godina smjenila deset trenera. Vukovi su u tom razdoblju osvojili četiri titule, od toga dva prventva, jedan kup i jednom ABA ligu. Dva uspjeha nanizali su pod trenerskom palicom Denijela Lutza, vječite zamjene i privremenog rješenja.
Nakon Perasa je stigao Zdravko Radulović, nakon njega Dražen Anzulović, pa Joke Vranković koji je sezonu završio porazom od Cedevite. On je još krenuo u sljedećoj sezoni, ali u prosincu je dobio otkaz, pa ga je zamijenio Lutz, a njega nakon mjesec dana Jasin Repeša. s njim su Cibosi osvojili naslov prvaka, ali već krajem sezone rasknuo je ugovor, a zamijenio ga je Veljko Mršić.
Njegovu eru obilježio je dolazak Darija Šarića u momčad, ali i on je Cibonu napustio u prosincu, a ponovo ga je zamijenio Lutz. On je, pak, smijenjen kako bina njegovo mjesto došao Neven Spahija, koji je trebao nastaviti Lutzov posao i vratiti Ciboni staru slavu. Ništa od toga. Spahija je otišao u studenom, a Šarić je sam nastavio svoj uspon.
Na trenersku poziciju tada je stigao Slaven Rimac, momčad se već tad počela raspršivati, ali Šarić i Amerikanac Blassingame odveli su klub u Final Four ABA lige, koju su naposljetku i osvojili. Rimac je ostao najduže na ovoj poziciji, ali nisu mu mogli oprostiti dvije sezone bez naslova, a budući da je kretao i prema trećoj takvoj, u prosincu 2015. je i on morao otići.
Nakon njega stigao je Damir Mulaomerović, koji također u dvije sezone nije osvojio nijedan trofej. Ipak, Cibona nije loše igrala, niti je imala loše igrače, a Cedevita je jednostavno bila bolja, a situaciju nije poboljšala ni iznenadna prodaja Žižića. Cedevitaši su u tom trenutku bili neopterećeni dugovima, a igrački i trenerski kadar bio je stabilan, što je u odnos na Cibonu, bila velika prednost.
Ipak, nakon tri godine dobre igre i oni su smijenili Mršića i kreće se u rekonstrukciju momčadi. Možda je sad pravo vrijeme da ih cCibona uhvati nespremne i vrati naslov u svoje odaje, piše 100posto.
