Malo je velikih igrača koji su poslije velike igračke karijere napravili veliku trenersku karijeru. U stranom nogometu imamo primjer Johana Cruyffa, Juppa Heynckesa, Carla Ancelottia, a kod nas najbolji je primjer Branko Zebec.
Legendarni Zebec rođen je na današnji dan 1929. u Zagrebu. Karijeru je započeo kao junior Dinama (tada Građanski), ali dolaskom komunista u Jugoslaviju igrao je za manje zagrebačke klubove sve dok nije dobio poziv Partizana. Ubojiti napadač u Partizanu je stekao veliku slavu te uz još dva Zagrepčanina (Bobek i Čajkovski) čini legende kluba iz Beograda.
U Partizanu je proveo sedam godina tijekom kojih su dominirali jugoslavenskim nogometom. Nakon Partizana odlazi u susjednu Zvezdu u kojoj je kratko bio kapetan, a u Zvezdi je bio dvije godine. Nakon Beograda, gdje je postao legenda, odlazi u Njemačku, u Alemanniju iz Aachena, gdje je odigrao još tri sezone i konačno 1965. godine završio igračku karijeru.
Bio je dio reprezentacije Jugoslavije koja je na Igrama 1952. u Helsinkiju uzela srebro. U finalu ih je porazila mađarska ‘laka konjica’ koja će dvije godine kasnije biti viceprvak svijeta. Tada su Olimpijske igre bile vrlo važne u svijetu nogometa, a to srebro mnogi smatraju najvećim uspjehom Jugoslavije. Za bivšu državu skupio je 65 nastupa i postigao 17 golova.
Stvorio Dinamo i nastavio tamo gdje je Čajkovski stao
Zebec je nakon igračke karijere vrlo brzo uskočio u trenerske vode. Prvi klub bio mu je Dinamo. Zebec je bio arhitekt velikog Dinamovog uspjeha kada su 1967. uzeli Kup Velesajmskih gradova. Dinamo je na tom putu srušio velikane kao što su Juventus i Frankfurt. Zebec je zbog svađe s upravom dobio otkaz uoči finala protiv Leedsa. Klupu je preuzeo Ivica Horvat, a Zebec nije.
Postao je trener Bayerna. Temelje Bayerna udario je njegov bivši suigrač Čajkovski koji je uzeo dva kupa i Kup pobjednika kupova, ali prvenstvo nije uspio. Zato je uspio Zebec. Čekao je minhenski velikan 37 godina naslov prvaka i napokon dočekao. Zebec je posložio momčad predvođenu Beckenbauerom i Mullerom te na veliko iznenađenje uzeo duplu krunu. Nakon neuspješne epizode u Stugrattu dolazi u Hajduk.
Jednu sezonu proveo je u Splitu, ali dovoljno da izgradi temelje momčadi koju će kasnije voditi Tomislav Ivić i koja će godinama kasnije dominirati Jugoslavijom. S Hajdukom je osvojio Kup 1973. godine i došao do polufinala Kupa pobjednika kupova iste godine, u kojem je eliminiran tek u polufinalu protiv engleskog Leeds Uniteda. Poslije Hajduka vodio je Eintracht Braunschweig 1974.-1978. (taj je klub poveo do jednog boda zaostatka za osvajanjem prvenstva 1977.), a zatim se s HSV-om upisao u povijest.
Uzeo je s klubom iz Hamburga Bundesligu te izgubio u finalu Kupa prvaka protiv Nottigham Foresta. Na putu do finala izbacio je Valur, Dinamo Tiblis, Hajduk i Real. Stvorio je momčad koja će tri godine kasnije postati prvak Europe. Dio te ekipe bili su Ivan Buljan, Kevin Keegan te danas legendarni trener Felix Magath. Do kraja karijere vodio je još Dortmund, Franfurkt i Dinamo.
Bio je itekako zanimljiva osoba. Vješt u fizici i matematici te mu je Fakultet ponudio opciju da se nastavi usavršavati. Bio je vrsni taktičar, ali majstor discipline. Keegan je u to vrijeme bio velika zvijezda, ali je Zebec redovito kažnjavao njegovu nedisciplinu. Od straha prema treneru Keegan je navodno jednom čak unajmio helikopter da ga odveze na trening preko snijegom zametenih ulica Hamburga.
‘Zebec je bio najveći’
Koliko je bio velik trener najbolje je opisao veliki Franz Beckenbauer: ‘U karijeri sam radio s velikim trenerima, vježbali su me Udo Lattek, Ernst Happel, ali Zebec je bio najveći. On je od mene stvorio igrača.’ Lijepe riječi o njemu imao je i baš taj problematični Keegan: ‘Morao sam se zahvaliti Branku Zebecu. Nikad na treninzima nisam toliko trčao, ali nikada nisam bio ni tako uspješan. Baš zbog Zebeca sam se zaljubio u njemački nogomet. Sjećam se da mi je znao govoriti stalno jedno te isto: ‘Možeš imati loš dan i promašiti gol, ali ne smije ti se dogoditi da ne možeš trčati.’
Pred kraj karijere Zebec se zbog stresa odao alkhoholu te baš zbog toga prekinuo karijeru. Umro je na bizaran način u 59. godini. Ugušio se komadićem mesa u svom domu dok je sa prijateljima gledao utakmicu. Umro je na rukama Dinamove legende i člana zlatne generacije 1967. Krasnodara Rode. Preminuo je u svom Zagrebu.
Zebec je bez sumnje jedan od najvećih hrvatskih nogometnih umova svih vremena. Čovjek koji izaziva strahopoštovanje u Zagrebu, Munchenu, Beogradu i Hamburgu. Veliki igrač i još veći trener. Branko Zebec.
