MEKTIĆ I PAVIĆ OSVOJILI OLIMPIJSKO ZLATO: ‘Za par dana će to doći do glave i mozga, tad ćemo valjda biti svjesni’

Foto: HRT Screenshot

Nikola Mektić i Mate Pavić pobijedili su Marina Čilića i Ivana Dodiga 6:4, 3:6, 10:6 i zasluženo osvojili zlato u povijesnom finalu Olimpijskih igara.

“Teško je objasniti kakav je osjećaj? Što god odgovorili ne izražava naše osjećaje – presretni smo.”, rekao je Mate Pavić, još uvijek u nevjerici.

“Sanjaš da ćeš nastupiti, a onda misliš da si sretan zbog toga, a onda si tu i osvajaš zlato. Za par dana će to doći do glave i mozga, tad ćemo valjda biti svjesni toga”, rekao je Nikola.

A meč? Marin Čilić je odmah na početku izgubio servis. Malo lošija reakcija na mreži Ivana Dodiga (30:30), pa Čilićev fothend u mrežu unačilo je veliku prednost za Matu i Nikolu, jer oni servis nisu izgubili na cijelom turniru.

I tako je i bilo. Zadržali su prednost i osvojili prvi set 6:4. A onda su Ivan i Marin, poznati hrvatski kumovi, zadržali koncentraciju i nisu ispuštali više servis u nastavku meča, a kod 3:2 su sjajnom serijom reterna došli u priliku i iskoristili break loptu.

To je bilo dostatno za osvajanje drugog seta, efektno je završilo, Ivan Dodig zabio je as za 6:3, i onda je uslijedila odluka u super-tiebreaku!

Već na startu super tie-breaka napravili su veliku prednost Nikola i Mate, poveli su 6:0 i više nije bilo povratka.

Bio je ovo veliki dan hrvatskog tenisa. Hrvatsko, povijesno finale, nove medalje. Hrvatska je u tenisu od 1992. godine osvojila pet medalja. Tri bronce (1992 – Ivanišević singl i parovi, 2004 – Ljubičić, Ančić – parovi), a sad imamo zlato i srebro. Veličanstveni dan, najbolji za hrvatski tenis u povijesti…

“Iskreno, bilo je čudno igrati! Igraš finale Olimpijskih bez publike, a i hrvatska delegacija navija za sve nas, bilo je drugačije. Bilo je meni osobno malo bilo čudno, malo me to uspavalo, ali bio je kvalitetan meč, odlučilo je par poena”, rekao je Mate.

“Tajna? Vidi se iz meča u meč. Razumijemo se, imamo dobru energiju, imamo dobru suradnju.”, dodao je Mektić.

 

Komentari