Vlado Čapljić bio je jedan od igrača koji su obilježili osamdesete godine u jugoslavenskom nogometu. Zablistao je u Željezničaru, potom je s Partizanom postao prvak, a zatim je otišao u Dinamo Zagreb, gdje se zadržao tri godine a prisjetio se detalja njegove zagrebačke avanture u intervjuu za srpski Mondo:
“Davor Šuker je zanimljiva pojava, nit’ miriše niti smrdi, a u principu čini mi se da je tek progovorio po završetku karijere. On je iz paketa Lulić – Kasalo – Šuker, svi iz Osijeka. U principu je bio neprimjetan, ali veliki igrač.”
“Imao je nepredvidljive reakcije. Dogodi se kontra ‘tri na jedan’,treba se ušetati u gol, a on s kruga centra puca po golu. Neplanirano, tako mu dođe”” dodao je on.
Sjetio se Čapljić kada ga je Šuker skoro pregazio s autom prije posjete travaru: “Obojica smo imali ozljedu i išli smo kod nekog travara, da nam to pogleda i da nam da neke trave. Ispred maksimirskog stadiona čekao me je da krenemo i kako sam sjedao u njegov auto, niski Peugeot, on je malo krenuo. Klecnuo sam, pogledao što je bilo, pa sam opet pokušao ući, a on je opet krenuo. Rekao sam mu ‘Davore, polomićeš me, što ti je?’ Odgovorio mi je: ‘Vozač tramvaja iza nas me želi udariti’. A mi smo stajali na tramvajskoj pruzi.”
“Pogledam prema pruzi, kažem vozaču da pričeka da uđem i u tom trenutku našao sam se u visini tramvajskih vrata. Kako je tramvaj nailazio, on je pokušao udariti me nogom. Instinktivno sam ga uhvatio za nogu, pa je pao preko stepenica na beton. Kako je pao, ispao mu je pištolj. Imao je pištolj!”
“Vidjeli smo odmah ‘koliko je sati’. Davor je čak izašao iz auta i krenuo prema njemu, ali sam ga morao smiriti, jer je vozač imao pištolj. Smirivao sam poslije toga i vozača, objašnjavao mu da živim od toga, ljudi su se okupili i taman kada sam ga smirio iz gužve je doletjela vrećica i udarila tramvajca po glavi”.
“Okrenem se, a to moja supruga ide s placa. Vidjela je kako sam u problemu, pa mi je željela pomoći. Davor i ja smo se pogledali i rekli ‘Ako ovo preživimo, dobro je’. Na kraju je ispalo smiješno, a vozač je rekao ‘Vi niste normalni’, sjeo i otišao”
Čapljić iz zagrebačkog perioda pamti i suradnju s Miroslavom Ćirom Blaževićem, “trenerom svih trenera”.
“Imao je zdravstvenih problema ako ne izbaci iz sebe nervozu. Uvijek je tražio način na koji će to napraviti kada smo ostvarili loš rezultat. Sjećam se kako smo se vraćali iz Nikšića, gdje smo izgubili, a Škoro je dobio crveni. Vraćali smo se vojnim avionom iz Nikšića u Zagreb i nije bilo sjedišta, već su bile klupe, za padobrance… Letimo, a Ćiro samo šeta i gleda tko će napraviti pogrešan pokret da se istrese na njega. Ali nema greške, svi smo bili mirni, svi šute i nitko ne pravi kiks. Odjednom, čuje se kako je napao pilota, nešto mu je stao na žulj i sve je izbacio na njega”
Ipak, Ćiri to nije bilo dovoljno pa je pronašao novu “žrtvu”, a to je bio upravo Vlado.
“Sletjeli smo na aerodrom, došli smo do mog auta i sjeli u njega ja, do mene Haris Škoro, a nazad Čava (Zoran Dimitrijević). I kako je Čava želio sjesti vidio je vrećicu s voćem, pa je rekao ‘Vlado, što ti je ovo, auto kao piljara’. I tu smo se počeli smijati, ha-ha-ha, a u tom trenutku vidim Ćirin nos na prozoru. I kad je krenuo…”
“Istresao se jedno pola sata, sav sam bio zapljuvan. Od njegove mrtve Kate, majke, sve je iskukao i zapljuvao nas jer smo se nasmijali, a on je to vidio. Neobičan lik. Jednom sam trebao dobiti neke novce, a on mi u hotelu kaže ‘Sutra sine, ako ti dam sutra duže će ti trajati'”, kroz smijeh pamti te trenutke Vlado Čapljić.
MAMINJO SE SAŽALIO SAM NAD SOBOM! ‘U Hrvatskoj postoji na tisuće grafita mržnje prema Mamiću’
