‘Ma Dražen Ladić….za 10″, Drago Ćosić, Hrvatska – Nizozemska 2:1, utakmica za 3. mjesto, SP 1998., Stade de France, Saint-Denis, Francuska.
Što je ‘Ladara’ radio Seedorfu, Kluivertu i ostalim ‘Tulipanima’ u toj povijesnoj utakmici, gdje su Vatreni uzeli broncu ispred nosa sjajnoj generaciji Nizozemske, to je bilo čudo jedno. Usudio bih se reći da je to bila najbolja predstava jednog vratara na cijelom francuskom Mundijalu, a nemojmo zaboraviti da je Dražen u četvrtfinalu ‘masakrirao’ Elf.
Iako je Fabien Barthez odnio nagradu za najboljeg vratara Svjetskog prvenstva 1998., dojma smo da je Dražen bio bolji. I nismo subjektivni. Bože dragi, pa gdje su tada bile silne statistike i grafovi koje u današnje vrijeme seciraju svaki pedalj nogometne igre. Vjerojatno bi ‘matematika’ kazala svoje. Sada ćemo napraviti kratki zaokret. Kako je Ladić, koji je u svojoj karijeri nastupao samo za tri kluba: Iskru Bugojno, Varteks i Dinamo, došao do nogometnog ‘Mount Everesta’ – medalje s Mundijala?
Klupska karijera
Dražen Ladić rođen je u Čakovcu prvog dana 1963. godine, a nogometnu je karijeru počeo u Varteksu 1980. godine. Njegov vratarski talent uočio je Dinamo, koji ga je angažirao 1984. godine, da bi ga samo proslijedio na kaljenje u Iskru Bugojno. U Bosni je proveo dvije godine, a u modru se svlačionicu vratio 1986. godine, kada je i debitirao za Dinamo.
14 godina je proveo na vratima Dinama, za koji je upisao rekordna 802 nastupa. Ako bismo morali izdvojiti jednu ‘stand-out’ utakmicu iz njegove klupske karijere, onda je to svakako sraz Dinama, odnosno tadašnje Croatie, i Partizana u prvom pretkolu Lige prvaka 1997. godine, kada je u 5:0 pobjedi svog voljenog kluba nad srpskim predstavnikom obranio penal Vukičeviću.
U jesen 1998. Ladić je s Dinamom konačno debitirao na najvećoj sceni, u Ligi prvaka, gdje je branio u svih šest utakmica grupne faze.
Reprezentativni dres
Ladić je za reprezentaciju bivše države upisao dva nastupa, dok je ‘vatreni dres’ navukao 59 puta. Bio je sjajan na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine., ali u Francuskoj dvije godine kasnije, bio je briljantan. Spomenuli smo mečeve s Njemačkom i Nizozemskom. Međutim, ako se preciznije prisjetimo, Ladić je čuvao i očuvao Vatrene u nezgodnim okršajima s Jamajkom, Japanom i Rumunjskom, a nije bio ništa manje raspoložen u porazima od Argentine u grupi i od Francuske u polufinalu.
Sve je to bilo dovoljno za ‘Zlatnu rukavicu’, ali očito ‘svijet voli pobjednike’, pa su stručnjaci nagradili čuvara mreže svjetskih prvaka – Bartheza. Ponekad se Draženu znao zalomiti i pokoji kiks, kao u utakmici protiv Jugoslavije, ali kojem se vrataru to ne dogodi.
Bronca se kovala u Ladarinim rukama. Dražene, misliš li da smo zaboravili 98′?
Nikad!
