Posebna je ovo priča, a u središtu priče je Mirko Novosel, veliki hrvatski košarkaški trener koji je preminuo na današnji datum prije dvije godine. Napustio nas je preklani, ali ostaje velika ostavština. Ova priča nije kratka, ali je osobito slatka. Novosel je u karijeri na klupi postao jedan od najvećih košarkaških autoriteta ne samo u Europi, nego i u svijetu, nije to pretjerano reći.
Tvorac je uspješne Cibone u ’80-im godinama prošloga stoljeća i glavni kreator blistave jugoslavenske reprezentacije kojoj nije bilo premca ni u Europi ni u svjetskom olimpijskom pokretu. S košarkom se prvo dobro upoznao kao igrač, a onda su slijedili oni slavniji trenerski dani.
Mirko Novosel bio je aktivni košarkaš 15-ak godina, od 1952. godine. Po završetku igračke karijere ostao je u košarci. Postao je trener tadašnje Lokomotive s posebnim smislom za organizaciju kluba, a njegov predan rad počeo je uskoro donositi plodove. Lokomotiva, a kasnije Cibona od sredine 70-ih godina, postajala je postupno jedan od najboljih europskih klubova. U Cibonu je dovodio najbolje igrače koji su, uz one iz njegovog dugogodišnjeg izbora, postajali prevaga u tadašnjoj jugoslavenskoj, a potom i u europskoj konkurenciji.
Posebna 1982. godina
Među asovima iz toga vremena, pamti se kako je Mirko Novosel 1981. godine u Cibonu doveo Krešimira Ćosića i osvojio prvo prvenstvo Jugoslavije. Dvije godine ranije Cibona je osvojila prvi svoj naslov, bila je pobjednik Kupa u dramatičnoj utakmici u Borovu protiv Bosne, tadašnjeg europskog prvaka. Kasnije je u klub došao Dražen Petrović, koji je obilježio središnji dio ’80-ih na zagrebačkoj sportskoj sceni.
Prije toga, nezapamćena euforija u Zagrebu 1982. godine bila je tek ‘točka na i’ u tadašnjim uspjesima u sportu u Zagrebu. Iste te 1982. je nogometni prvak nakon 27 godina bio Dinamo, slavili su odbojkaši i vaterpolisti Mladosti, a Cibonin prvi naslov prvaka bio je također poseban događaj u srcima Zagrepčana, koji su punili veliku dvoranu Doma sportova do broja od 15-ak tisuća gledatelja.
Kao izbornik reprezentacije Jugoslavije, Mirko Novosel je sa sjajnom generacijom (Kićanović, Slavnić, Dalipagić, Delibašić, Ćosić, Knego, Žižić, Tvrdić, Krstulović…) ostvario senzacionalne rezultate, a upamćen je i skor s reprezentacijom bivšeg Sovjetskog saveza, skor koji je izbezumio sve koji su tada radili u ruskoj košarci. Novosel je s reprezentacijom Jugoslavije u međusobnim omjerima sa Sovjetima imao omjer od 11 pobjeda i niti jednog poraza. Za Ruse je u to vrijeme bio prava noćna mora.
Oduševljenje na zagrebačkom Maksimiru: Dinamo zabio pet komada Ukrajincima
Slavila su se odličja
Mirko Novosel je na klupi reprezentacije tadašnje Jugoslavije osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine, četiri godine kasnije u Moskvi okitio se zlatnom medaljom, a 1984. godine na Olimpijskim igrama u Los Angelesu je s reprezentacijom slavio brončanu medalju.
Odličja su se nizala, osvojilo se sve što se moglo osvojiti, a kada je Novosel napustio izborničku poziciju u Košarkaškom savezu Jugoslavije, posve se okrenuo projektu velike Cibone. Osvojio je, još dok je Ćosić bio u momčadi, i Kup kupova, no njemu je cilj bio dovesti Cibonu na sam vrh Europe. Iako je Cibona sveukupno osvojila tri naslova jugoslavenskog prvaka i čak sedam kupova, Novoselov cilj, pohod na Europu, počeo se ostvarivati nakon što je u klub došao Šibenčanin Dražen Petrović.
Brat Aleksandra Petrovića koji je igrao u Ciboni i kojem je Novosel uvijek pružao prigodu, čak i nakon bezbrojnih promašaja zadnjih napada u prigodi za pobjedu. Međusobno povjerenje stečeno između Aleksandra Petrovića i Novosela bilo je presudno u dovođenju njegovog brata Dražena iz Šibenika u Zagreb. Iako je Dražena Petrovića vrbovalo pola jugoslavenske lige, mlađi Petrović osvanuo je u Ciboni i neviđeni uspon je počeo.
Europsko slavlje u Grčkoj
Cibona je 1984. godine osvojila naslov jugoslavenskog prvaka košem Mihovila Nakića u zadnjoj sekundi presudne zagrebačke utakmice. Nakon tog naslova, Cibona je počela igrati Kup prvaka, a prethodne sezone u istom natjecanju je nanizala čak šest poraza u skupini, bez ijedne pobjede. S tek pristiglim Draženom Petrovićem počela je druga priča. Cibona je redom počela pobjeđivati najjače suparnike, Real, CSKA, Maccabi, da bi u velikom atenskom finalu nadivisila madridski Real i treći puta te sezone.
Cibona je te 1985. godine postala europski prvak uz neviđeno slavlje pet tisuća pristiglih zagrebačkih navijača u pirejskoj Dvorani mira i prijateljstva. Bila je to košarkaška senzacija desetljeća. Svijet je saznao i za Dražena Petrovića, veličanstvenog talenta koji je poslije pokrenuo izvrsnu karijeru koju je 1993. godine naprasno prekinula smrt na njemačkoj autocesti, nakon odigranog kvalifikacijskog europskog turnira u Poljskoj.
Cibonu je potom preuzeo dugogodišnji Novoselov pomoćnik Željko Pavličević, koji je i dogodine bio europski prvak s Cibonom, pobjedom u budimpeštanskom finalu Kupa prvaka protiv Žalgirisa, no Pavličevićev mandat ostao je upamćen i po gubitku prava opetovanog igranja u Kupu prvaka. Na sveopće iznenađenje, Zadar je u finalnim utakmicama domaćeg doigravanja te godine pobijedio Cibonu usred Zagreba. Bila je to senzacija nad senzacijama o kojoj se i danas vode razgovori u zagrebačkim i zadarskim košarkaškim krugovima.
Velika uloga u organizaciji Univerzijade
Mirko Novosel bio je i jedan od glavnih inicijatora, kasnije i organizatora Univerzijade u Zagrebu 1987. godine. Tada je uspio progurati gradnju Ciboninog tornja i dvorane na uglu Savske i tadašnje Končareve ulice, danas Ozaljske. Po ustoličenju hrvatske države pokrenuo je i uspon hrvatske košarkaške reprezentacije, kao član stručnog stožera uz Petra Skansija dosegao i je i srebrnu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Još 2007. godine primljen je u američku Kuću slavnih košarke, u Springfieldu, a priznanje mu je bilo dodijeljeno i od FIBA-e, dok je 2010. godine trajalo Svjetsko prvenstvo u Turskoj. Kuća slavnih FIBA-e se, inače, nalazi u Madridu, a Novoselova izjava povodom primanja bila je opis jednog košarkaškog vremena.
“Primanjem u FIBA-inu Kuću slavnih doživio sam najveću počast. Sretan sam jer je istog dana tamo primljen ruski trener Aleksandar Kondrašin s kojim sam godinama vodio bitku na košarkaškoj klupi te moj učitelj Ranko Žeravica, a oboje još nisu ušli u američku Kuću slavnih u Springfieldu. Zadovoljstvo je još veće kada se zna da sada imam već i kompletnu petorku svojih igrača u toj Kući, Ćosića, Petrovića, Kićanovića, Dalipagića i Delibašića. S Delibašićem i Kićanovićem sam počeo raditi za njihovih kadetskih dana, i kako su se oni razvijali u karijeri, tako sam se i ja razvijao kao trener”, govorio je.
Hrvatska u četvrtfinalu: Nakon velike drame pobijedili Grčku
Košarka kakve više nema
Ovo su najkraće crte i podsjećanja na Mirka Novosela, čovjeka koji je posadio korijenje ozbiljne košarke na ovim prostorima. Ovo je ipak samo sportski vremeplov, a o Novoselu su pisane knjige i snimani filmovi, oblici medijskog izvještavanja kakvi su primjereniji za njegov košarkaški opus, za razliku od kraćeg sportskog vremeplova.
Nije to teško reći, nedostaje košarka iz vremena u kojem je trag ostavio Mirko Novosel. Hrvatska košarka je u međuvremenu potonula, a Novosel je bio sinonim za uspjeh. Obavljao je sjajan posao u puno ljepšim, pobjedničkim danima, kada su padali veliki europski klupski rivali i jake reprezentacije.
