PRIČA KOJA ĆE ZATRESTI HRVATSKU SPORTSKU SCENU! Urušava li se Tedeschijev projekt i kakve veze s tim ima SDP

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Biti ćemo posve iskreni, istup vlasnika Košarkaškog kluba Cedevite kraj je ovoga kluba kakvog smo dosad poznavali i katkad uživali u njihovim košarkaskim dosezima. Koji su ipak bili premali za ambicije vlasnika koji je iz svojih kompanija uložio svoj novac vjerujući da se može doći do regionalnog ili čak europskog iskorka ili uspjeha.

S novcem kojim je Cedevita raspolagala osvjanje naslova prvaka u jadnom hrvatskom prvenstvu nalikuje na prelazak preko zebre u petoj sekundi zelenog, nešto sasvim očekivano…

U nekih desetak godina u Cedevitu je njen vlasnik uložio sigurno nekoliko desetaka milijuna eura, ne samo na igrače, trenere i stožer, već i na infrastrukturu. No, osim hrvatskog prvenstva osvojeno nije ništa, a svi koji su prošli kroz klub još su se obogatili, neki su imali vrijednije ugovore nego u kud i kamo jačim europskim ligama. Još dok je Tedeschi bio blizak s bivšom SDP-ovom vlašču sredstva su se čak lakše iznalazila, sada je pipa izgledno presušila.

I priča je ovih sata dobila epilog. Kresat će se troškovi, jer se i s manjim troškovima može doći do istog dosega kao s enormnim sredstvima. Naime, glavni sponzor i predsjednik kluba Emil Tedeschi donio je odluku da njegov klub ubuduće neće moći imati više od dva Amerikanca, a da će eventualni, ostali stranci moći biti samo igrači iz regije.

Njegovo je mišljenje da se Cedevita ne može natjecati s nacionalnim i političkim projektima kakvi su Crvena zvezda i Budućnost, i to u situaciji kada njegov klub nije ni gradski projekt. No, zašto bi i bio gradski ili državni projekt ako je u privatnom vlasništvu, i to se moramo zapitati.

Novac trošiti kao pijani milijarder na hrvatska prvenstva, da to zaista nema smisla. K tome, naša košarka je sada u bezvremenskoj krizi, nije zanimljiva ni publici, oglašivačima, donatorima, jedinicama lokalne uprave ili samouprave.

Dokaz je to, uz mnoge druge brojne propasti, da zagrebački sport pati od modela i financiranja i vođenja. Neki dan smo svjedočili padu hokejskog Medveščaka, odvno nogometnog Zagreba, a Cibona grca i umire već godinama.

NK Zagreb je, jedini klub pored Dinama, Rijeke i Hajduka koji je osvojio naslov prvaka Hrvatske i to ne tako davno, eto prije 17 godina, a danas je klub o kojem se piše jedino kada Medić napravi neki cirkus. Žalosna priča o ponosu Zagreba i zagrebačkog nogometa ide dalje

Propast, agonija Zagreba je toliko uzela maha da je teško vjerovati da će se ovaj klub ikada oporaviti.

Vele da je najgore kad se prestajemo čuditi. Evo, nestao nam je jedan od sportskih simbola grada Zagreba, Hokejski klub Medveščak, mediji nešto malo trabunjaju o užasnom kraju kluba koji je imao svoju publiku i popularnost, no daleko su te žalopojke od stvarne žalosti kakvu bi bi svi u hrvatskom sportu trebali osjećati. Ili suosjećati s cijelim raspletom situacije…

Nakon svega, trpak okus brzo će nestati, a pitanje svih pitanja u cijeloj priči oko HK Medveščak je – zašto ovo društvo, država, sportski sustav, dozvoljava da se ovakve stvari događaju. Je li to slika svih nas, naše nebrige i našeg već tradicionalnog „ne bi se štel mešati„ ili je posrijedi čisti (sportski) kapitalizam na kojeg još uvijek nismo navikli.

Slično kao i u Cedeviti i kroz HK Medveščak prošla je legija stranaca koja je prodefilirala kroz klub uživala je u tim blagodatima dočim se mogla i naplatiti, čim jedna rata ne bi stigla u klubu su se događale pobune, skrivene od javnosti i medija, no ta se bolest širila poput karcinoma i odjednom je toliko nabujao da je organizam kluba jednostavno okopnio. Oni koji su klub kao “digli” sad će zapomagati da nisu imali podršku struktura, no ne mogu reći da nisu bili upozoravani kako su ipak na krivim tračnicama.

Kada su u Zagrebu posrnuli giganti poput košarkaške Cibone ili vaterpolske Mladosti pod hitno su političkim motivima ubrizgana sredstva. No, klubovi i dalje životare, bore se za opstanak u doslovnom smislu riječi. I dolazimo do grube istine, grub je kapitalizam u kojem djelujemo i živimo. I klub koji neće moći prodati ulaznicu, pretplatu, šal, kapu, zastavu, suvenire – neće moći preživjeti. I tu istinu, nažalost, valja reći i na početku priče o Cedeviti, pa Ciboni, umalo zaboravismo i KK Zagreb.

No, priča je svudgje ista. To više nisu samoodrživi projekti.

Naposljetku, ta nesretna Cibona, i ona boli, jako boli. Mladima je teško objasniti koliki je Cibona nekad bila sportski i košarkaški gigant. Dvostruki europski prvak i osvajač brojnih drugih europskih trofeja i još više domaćih prvenstava zbog neracionalnog poslovanja bio je pred propašću, spašavan je predstečajnom nagodbom. Spašen je samo d se ne ugasi ime, kvaliteta nije vrijedna spomena. Tako je, eto, ispalo i s Cedevitom, htio to priznati Tedeschi ili ne.


Komentari