Andro Knego je legenda Cibone i njen najbolji strijelac, a njegov dres je jedan od četiri koja vise u dvorani Dražena Petrovića.
U razgovoru za Večernji list, ovaj rođeni Dubrovčanin otkrio je kako je došao u Cibonu, kako provodi dane u karanteni, ali i kako je kao direktor kluba bio primoran otići zbog neslaganja s gradonačelnikom Milanom Bandićem.
“Košarku sam počeo trenirati 1971., pod dojmom zlata osvojenog na SP-u u Ljubljani 1970. Nakon što sam se pojavio na nekoliko kadetskih kampova, u Dubrovnik su počeli dolaziti emisari klubova među kojima su najuporniji bili oni iz Partizana. Čak je to već bila i gotova stvar, no onda je k nama kući došao tadašnji Cibonin predsjednik Pero Zlatar. Nekako mi je Zagreb bio prihvatljiviji nego Beograd. Igrati za Partizan, pokraj Dalipagića i Kićanovića, zvučalo je primamljivo, no nije mi sjeo grad”, rekao je Knego.
Kako je neko vrijeme bio hrvatski konzul u Milanu nije mu bilo lako pratiti nedavne vijesti iz Italije. “To me je bilo baš pogodilo i zato se doista jako pridržavam svih mjera našeg Stožera civilne zaštite. Srećom, u sklopu moje kuće u Šestinama imam vrt pa u njemu provedem i po nekoliko sati dnevno”, rekao je.
Za jednu od svojih većih životnih pogrešaka Knego će otvoreno reći da je bio dolazak u Cibonu na mjesto direktora 2010. Jer, u to vrijeme je bio zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova, čega se olako odrekao.
“Ljubav prema klubu koji mi je puno dao bila je jača od svega. Kada sada gledam, mogao sam otići u još neku diplomatsku misiju, no ja sam prihvatio poziv gradonačelnika Bandića. Prigodom jedne njegove posjete Milanu, kada sam ja pomogao da se taj grad pobratimi sa Zagrebom, Bandić me nagovorio da se prihvatim tog nezahvalnog posla. Jer, kada sam preuzeo klub službeni dug je bio 55 milijuna kuna, no kasnije se pokazalo da je između 80 i 90 milijuna kuna”, kaže Knego.
Isti čovjek ga je doveo i do ostavke na istom radnom mjestu. “Da, baš tako. Bandić me prisilio da odem. On je tražio da Gradu predamo klupske nekretnine po puno nižoj cijeni no što su one vrijedile i da će Grad onda vratiti dug Zagrebačkoj banci koja je imala hipoteku nad tim nekretninama. Ja to nisam dopustio pa sam morao otići zajedno s cijelim Predsjedništvom da bismo došli Bandićevi ljudi, neko tročlano predsjedništvo, i izveli to isto. I tako je Cibona ostala bez ičega, bez svojih nekretnina”, zaključio je.
