Dinamo slovi kao favorit u prvom večerašnjem dvoboju drugog pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka, no Ferencvaroš je sve samo ne klub koji nema bogatu tradiciju. Naprotiv, tradicija ovoga kluba velika je i sjajna i jasno je da današnja postava kluba traži put prema novoj afirmaciji koja bi dosegla staru. Uostalom, o Ferencvarošu se ima što napisati…
Ferencvaroš je još 1899. osnovao Ferenc Springer, a klub je nazvan po jednoj od gradskih četvrti Budimpešte, Ferencvarošu. Ferencvaroš je najpopularniji nogometni klub u Mađarskoj. Klub je 29 puta bio prvak Mađarske, a 23 puta je osvojio Mađarski kup. Ferencvaroš je osvojio i Kup velesajamskih gradova 1965. godine. Bio je i finalist Kupa kupova 1975. godine.
Idemo dalje, Ferencvaroš je rezultatski najuspješniji mađarski klub u povijesti. Prošle sezone nogometaši Fradija (kako ga navijači zovu) osvojili su svoj jubilarni, 30. naslov prvaka, čime na vječnoj ljestvici vode ispred gradskog rivala MTK, koji ih ima 23. Prije toga, svoj posljednji naslov “fradijevci” su osvojili 2016., nakon dugih 12 godina čekanja.
Danas je Ferencvaroš poznatiji po huliganiama, navijačima koji ga prate, nego po europskim iskoracima. Opet, u prvom pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka Ferencvaroš je, na sveopće iznenađenje, izbacio bugarski Ludogorec, pobijedivši u obje utakmice, 2:1 i 3:2.
Ktome, Ferencvaroš je nedavno sagradio, uz pomoć mađarske vlade, prekrasan Groupama stadion, na kojem je nedavno igrala i hrvatska reprezentacija. Riječ je zaista o suvremenom objektu koi je ovom klubu dao i jedan posve novi identitet.
Trener Ferencvaroša je Sergej Rebrov, nekad izvrstan ukrajinski nogometaš, bio je igrač Valerija Lobanovskog, u čuvenoj školi kijevskog Dinama, a s obzirom na to da je igrao u Engleskoj, Turskoj i u Rusiji, može se smatrati prilično svestranim. A to potvrđuje radeći u Ferencvarošu. Rebrov inzistira na ukrajinskoj disciplini i fizičkoj spremnosti, što je uzeo od Lobanovskog, a čim je uzeo pomoćnike Španjolce, očito preferira igru s puno posjeda lopte.
Kad smo već kod današnjeg Ferencvaroša, Dinamu on ne može biti nepoznanica. Za Ferencvaroš je od 2014. do 2017. godine igrao Dinamov stoper Emir Dilaver, a 1999. godine trener mađarskog kluba bio je Dinamov današnji član stručnog stožera Marijan Vlak. Mađari su inače redovite Dinamove mušterije. Još tamo 1963. godine plavi su u polufinalu Kupa velesajamskih gradova eliminirali Ferencvaroš (2:1, 1:0), čak tri puta izbacivali su susjedni MTK (1997., 1999. i 2003.), po jednom ZTE (2002.) i Györ (2010.). Od Ferencvaroša su bili bolji i Hajduk, koji ih je na jedanaesterce izbacio u 2. pretkolu Lige prvaka 2001., te Rijeka u 2. pretkolu Europske lige 2014. godine (1:0, 2:1).
Ferencvaroš je neizostavni dio one čuvene mađarske momčadi iz 1954. godine koja je poražena u finalu protiv Njemačke 2:3, a samo koji dan prije u skupini ti isti Mađari su te iste Nijemce zgazili s nevjerojatnih 8:3. Velik je broj igrača Ferencvaroša koji su bili u toj mađarskoj generaciji koja je harala europskim i svjetskim nogometom.
Zlatna lopta Florian Albert, zlatna kopačka sa Svjetskog prvenstva 1954. godine, zatim Sandor Kocsis, György Sárosi koji je ušao u povijest kao prvi igrač koji je zabio gol na svim utakmicama SP-a na kojima je nastupio ili Laszlo Kubala, koji je u osvajanje Španjolske krenuo upravo iz Budimpešte, samo su neka od imena koja imaju svoje mjesto u povijesnim muzejima ove igre.
Mađarska nogometna reprezentacija iz pedesetih godina prošlog stoljeća bila je jedna od najboljih momčadi koja se pojavila na nogometnim travnjacima.
Ferenc Puskas bio je pravi vođa momčadi koja je opčinjavala nogometni svijet, a pozornost na sebe svratila je trijumfalnim gostovanjem na engleskom Wembleyu, kada su Mađari doslovce na komadiće rastavili tada sjajnu englesku momčad. Bilo je to 25. studenoga 1953. pred 105 000 gledatelja. Mađari su igrali tako dobro, da su mogli zabiti i više od deset golova! Na kraju je bilo 6:3 za Mađarsku, a kompletan Wembley je nakon utakmice nekoliko minuta šutio, a onda gromoglasnim pljeskom pozdravio pobjednike. Hidegkuti je zabio tri pogotka, Puskas je dodao još dva, a Jozsef Bozsik jedan gol.
Kao nacija koja je svijetu podarila nogometnu igru, Englezi su bili poniženi, a povijest ovog sporta zauvijek je promijenjena…
Koliko ste puta čuli priču o mađarskoj lakoj konjici? Dakako, nije to nikakav militaristički, već nogometni termin kojim se označava i opisuje priča o najboljem naraštaju mađarskog nogometa koji je impresionirao cijeli nogometni svijet pedesetih godina prošlog stoljeća. No, ta se momčad nikad nije okitila naslovom svjetskog prvaka. Iako je bila i najveći favorit Svjetskog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj. I Ferencvaroš je dio te priče.
Taj mađarski sastav mnogi su znali napamet – Gyula Grosics, Jeno Buzanszky, Mihaly Lantos, Jozsef Bozsik, Gyula Lorant, Jozsef Zakarias, Laszlo Budai, Sandor Kocsis, Nandor Hidegkuti, Ferenc Puskas, Zoltan Czibor. Bila je to momčad doslovce bez slabe točke, u kojoj su se igrači međusobno natjecali tko će dati više pogodaka.
Tako ih je slikovito opisao engleski komentator nakon što je autsajer Mađarska na Wembleyu 1953. godine do nogu potukla Engleze sa 6:3. I u uzvratnoj utakmici u Budimpešti, Englezi su krahirali – Mađari su ih isprašili sa 7:1. Utakmica u Londonu proglašena je u Mađarskoj nacionalnim praznikom, a bila je to prva pobjeda jedne strane momčadi protiv Gordog Albiona na engleskom tlu.
Najveći uspjeh zlatne generacije mađarskog nogometa bilo je zlato na Olimpijskim igrama 1952. u finskom Helsinkiju. U finalu su pobijedili Jugoslaviju sa 2:0. golovima Puskasa i Czibora. Zlatna momčad, podsjećamo, ušla je u povijest nogometa sa 6:3 pobjedom protiv Engleske u Londonu na Wembleyu 1953. godine.
Sljedeći veliki uspjeh, iako je u Mađarskoj doživljen kao golem neuspjeh, bilo je drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj. U finalu je Mađarska igrala protiv SR Njemačke i izgubila 2:3. Golove za Mađarsku postigli su Puskas i Czibor, a za Njemačku Morlok i Ran (2).
I još nešto! Znalo se da su nakon finala svi njemački igrači završili u bolnici zbog, navodno, žutice. Mnogi su spominjali i injekcije koje su dobivali u poluvremenu finalne utakmice s Mađarskom. Ma, tko te danas to uopće pita? No, priča s tog finala, glede dopinga, nikad nije završena.
“Reprezentativci Zapadne Njemačke, koji su 1954. postali svjetski nogometni prvaci, bili su dopingirani”, tvrdi se u studiji Sveučilišta u Leipzigu objavljenoj prije pet godina. Istraživanje pod nazivom “Doping u Njemačkoj” naručio je Njemački olimpijski odbor, a već je prvo izvješće Sveučilišta u Leipzigu bilo – poražavajuće.
U studiji se, naime, tvrdi da je svaki njemački reprezentativac koji je igrao u finalu te svjetske smotre u Švicarskoj dobio injekciju metamfetamina, a igračima je rečeno da je riječ o – vitaminu C. Navodi se i kako su metamfetamin dobivali i njemački vojnici tijekom Drugoga svjetskog rata. “Imamo čvrste indicije da su igrači primili pervitin, a ne vitamin C”, izjavio je istraživač Erik Eggers za njemački Tageszeitung.
Prije početka Svjetskog prvenstva u Švicarskoj, mađarska reprezentacija bila je smatrana glavnim favoritom. Inače, ti isti Mađari, prozvani lakom konjicom, u četiri su godine – od 1950. do 1954. – nanizali 33 utakmice bez poraza i stoga su kao najveći favoriti, i praktički nedodirljivi, stigli u Švicarsku.
Inače, nakon tog finala i poraza protiv Njemačke Mađari su igrali još 18 utakmica bez poraza, postavši i prva momčad koja je svladala SSSR na njihovu terenu. Novu seriju prekinula je Turska 1956. godine, a zlatna generacija Mađara raspala se iste godine izbijanjem mađarske revolucije, kad su Ferenc Puskas, Zoltan Czibor i Sandor Kocsis pobjegli iz domovine koju je okupirao Sovjetski Savez.
A današnja mađarska reprezentacija i Ferencvaroš još se traže. Današnji Ferencvaroš nema zvučnu momčad, ali ima discipliniranu. Talijan Davide Lazanfame sa 16 golova ponio je naslov najboljeg strijelca lige, a najveću pomoć imao je u Rolandu Vargi, reprezentativcu koji je cijelu karijeru proveo u budimpeštanskim klubovima. Najpoznatiji igrač mađarskog prvaka u hrvatskoj javnosti je Marcel Heister, njemački lijevi bek koji je prije potpisa za Ferencvaroš branio boje Zadra i Istre u periodu između 2012. i 2016. godine.
Malo se dotaknimo i politike, Ferencvaroš slovi kao jak antikomunistički klub koji je za vrijeme sovjetskog upravljanja zemljom bio šikaniran. Takve su mu i pristalice. Honved je slovio kao armijski klub, s MTK su upravljali Židovi, komunisti su voljeli Vasas, A Ferencvaroš je bio pokret antikomunističkog otpora, s izraženim mađarskim domoljubljem.
Predsjednik kluba je Gabor Kubatov, bivši član nacionalnog parlamenta koji je tamo ušao kao član Fidesza, desne političke opcije kojoj je predsjednik već 16 godina premijer Viktor Orban.
Kubatov je inače dospio u središte nacionalne pozornosti 2012. godine, kada je otkriven video u kojem je otkrio namjeru stvaranja baze glasača zloporabom osobnih podataka građana, te je tjerao stranačku vojsku da krše predizbornu šutnju.
Kao predsjednik kluba u sukobu navijača prekoračio je mnoge ovlasti te je na ulazima novosagrađene Groupama Arene uveo dugotrajne kontrole na ulazima, rekavši da je to zbog prevencije nasilja na tribinama. Tu je bitku izgubio. Dio navijača se vratio na stadion, kontrola više nije bilo, no postoji još jedan dio navijača koji već godinama ne dolazi na utakmice, optužujući kolege da su izdali ideale.
Navijači Fradija žestoki su huligani, osjetili su to i Hajdukovi navijači u Budimpešti, prema tome može se vjerovati da će snage sigurnosti imati mnogo posla na predstojećim utakmicama Dinama i Ferencvaroša.
