Kako se tržilo, dobro se i zaradilo. Neka to bude kratki rezime ovog mini kvalifikacijskog ciklusa za Euro. Skromnih 1:1 s Walesom u Splitu i finih 2:0 u gostima kod Turske, u dva kola vrijedna četiri boda. Neki će žaliti što Vatreni nemaju svih šest bodova na kontu. No, vlak je odavno prošao, dobro je da se ulovio barem jedan vagon.
Da je Hrvatska dobila Wales tko zna kakav bi bio i pristup našeg izbornika Dalića i njegovih nogometaša u dvoboju s Turcima. Bi li naš trener mijenjao sastav, tražio neka nova rješenja, u svlačionici upozorio na potencijalne nevolje ako opet naprave neku glupost. Na to ne može nitko dati odgovor. Ali, odgovor nakon, ajmo reći, razočaravajućeg remisa s Velšanima, dali su igrači na terenu.
Ipak, pritom moramo biti iskreni. Ako je protiv Walesa Hrvatsku dotakla nesreća, u nadmetanju s Turcima sreća joj je bila naklonjena. Kako je to u Bursi izgledalo u prvih dvadesetak minuta, ma prožimala nas je jeza.
A da ne padnemo u očaj pobrinuo se sjajan vratar Dominik Livaković. Koji je možda s Juranovićem zakasnio s reakcijom kod onog velškog pogotka. Sada se usred Turske iskupio i doslovce do očajanja dovodio suparničke napadače. Obranio je nekoliko “teških udaraca” i to iz pravih prilika. I da je slučajno iz tih akcija primio gol ili golove, nitko mu ne bi mogao prigovoriti.
On je to, sve udarce, nimalo loše, “poskidao” i sa svojim rukavicama nalik na boksačke ispuhao turski balon. Čak bi se slobodno moglo reći da je bio junak utakmice. Makar je nakon dugo vremena Mateko Kovačić bio strijelac, i to, dva puta, konačno odigravši primjetnu partiju. Da, gospodine Kovačić, osim organizacije igre vi morate i zabijati golove. Jer ste pravi igrač koji zna, treba i mora vrebati iz drugog plana kada naši bokovi probiju stranu.
‘Čekaju ga najveći dosezi’
Njegovim golovima iz Burse se valja baš veseliti, jer će mu morati dati samopouzdanje kojeg mu očito nedostaje. On je tip igrača od kojeg se čekaju najveći dosezi. On je igrač koji ne može zadovoljiti navijače momčadi za koju nastupa nešto boljim skromnim partijama. On mora shvatiti da je talentom i svojom klupskom karijerom predodređen za najveće uloge.
Nije samo Kovačić zaslužio hvalu, kao ni Livaković. Dalić je s namjerom napravio neke izmjene u odnosu na utakmicu s Walesom, te se to i isplatilo. Stanišić je bio odličan, indisponiranog Juranovića otprije neki dan je izvrsno zamijenio, čak se to može reći i da Barišića koji je igrao umjesto Sose. Pašalić se fino snašao, bilo ga je kod oba gola i on je lijep dobitak.
Za Perišića znamo što može i što bi htjeli od njega. A Kramarić je osim umiranja od truda na terenu imao primjetan trud da iznova ne ispadne sebičan. Šteta što nije dobio više lopti, ali “smetao” mu je malo Kovačić koji je konačno uletavao prema naprijed, baš kako to Dalić želi.
Čudan nam je bio Gvardiol, kao da je izmoren od svih priča koliko vrijedi i gdje bi trebao završiti, ali je pokraj njega Šutalo bio besprijekoran. Brozović? Uh, kako je znao pogriješiti u prvome dijelu, njega je baš Livaković jednom i spasio. O Modriću ne valja suviše raspravljati. I kad nije naročit on je opet čudesan. Ona lopta prema naprijed kod drugog gola, pa toga bi se u takomteškom trenutku leđima okrenut prema golu dosjetio samo Maradona.
‘Suviše ovisni o Modriću’
Turci su prvi jurišom započeli ovaj boj, ali bitku su izgubili. Trudili su se svesrdno, što veli njihov izbornik Stefan Kunz “čak osam puta su veliku Hrvatsku prisilili na pogreške”. Jesu, istina je, ali smo se izvukli, kao stari mudrac koji rečenicu započne krivo, a fantastično je dovrši.
Da, hrvatska momčad prepuna je individualne kvalitete i to mora biti prevaga. Zaista bismo voljeli da smo ovu utakmicu dobili na način da Livaković nema najbolju ocjenu. Ali, onu prije nismo dobili jer nije zaslužio visoku ocjenu. Što želimo reći?
Osjećamo da još uvijek imamo fini izbor dobrih igrača, ali isto vidimo da smo isuviše ovisni Luki Modriću. Majer ga zamijeni na neku minutu, a voljeli bismo vidjeti kako će se danas-sutra u sličnoj ulozi ponašati Luka Sučić. No, puno toga će ovisiti o igraču kojem smo protiv Turske slavili.
Mateo Kovačić poput barjaktara na svadbi mora preuzeti zastavu i povesti mlade putevima novih uspjeha. Neće Modrić igrati dovjeka, ajmo se pripremiti i na taj odlazak. Da nam bude manje bolan. Kad smo već kod Modrića opet ćemo ponoviti. Malčice je teško gledati svog najboljeg i najstarijeg igrača kako je najborbeniji. Ali, tako je uvijek. Zato je i toliko veličanstven. Ipak, teško je to stalno promatrati. Najborbeniji moraju biti oni najslabiji ili najmlađi u nacionalnoj vrsti.
Ma, pustimo preduge priče. Puna tri boda s najtežeg gostovanja u ovoj skupini mora veseliti i srca navijačkih defetista. Kao što je rezultat protiv Walesa satrao i najveće optimiste.
Sljedeća je Latvija kod kuće u rujnu. Zamislimo da je dočekamo kao pobjednici Lige nacija. Nije u sport maštanje bolest, u tom polju ljudske djelatnosti, zabave i novca maštanje je poželjno, a uvjerenje da te ništa ne pripada teška je bolest. Zlatko Dalić? Njega će dežurni pljuvači “derati” i kad osvoji Ligu nacija. Jednostavno, takvi smo. Kažu da “ima sreće”.
To je istina. Jer, kad nemaš, sreće i nesreća te hoće.
