Na današnji dan 2013. preminuo je Josip Kuže. Legenda Dinama i čovjek kojeg će sjeverna tribina uvijek prvog navesti na popisu najdražih Dinamovaca.
Zato kad prolazite pored sjeverne tribine stadiona Maksimir vidjet ćete mural posvećen njemu. Zašto pored svih Dinamovih legendi igračkih i trenerskih, zašto je baš Josip Kuže zaslužio tu čast. Jednostavno bio je jedan od nas.
On je s navijačima plakao nakon poraza na Poljudu pred sam raspad Jugo lige. On ih je branio kada su snage reda tjerale sa stadiona u Novom Sadu. On ih je branio kada su iste te snage reda mlatile navijače na Maksimiru tog kobnog 13. svibnja 1990. Datum je kada je Kuže postao besmrtan za BBB.
‘Tko je sada veći kockar?’
Kuže je vodio jaki Dinamo koji je bio predvođen Šukerom i Bobanom. Imali su prvenstvo praktički osvojeno, a onda porazi od Budućnosti i Rada omogućili su Zvezdi da uzme titulu. Ta titula omogućila im je da igraju Kup prvaka slijedeće godine kojeg će na koncu beogradski klub i osvojiti.
Tko zna što bi bilo da Dinamo nije izgubio ta dva susreta. Lutao je tada Kuže po svijetu, imao je velikih problema s kockom. Zaduživao se, prodao kuću, a u Dinamo se vratio 2005./06. Nije više bilo Bobana i Šukera, ali bili su Modrić i Eduardo. Igrao je Dinamo sjajan nogomet, ali ispadanje od Auxerea bilo je dovoljno da dobije otkaz.
Preminuo je od leukemije nakon duge borbe s teškom bolešću. Profinjeni odvjetnik koji se uvijek šačio na račun svog opasnog poroka postao je idol navijača. Njegova izjava:
‘I tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmjehe i veselje navijača’ bila je upućena ‘ubojici’ Dinama Zdravku Mamiću. Danas kada gledamo moderni nogomet ta izjava ima puno veće i šire značenje.
Josip Kuže – jedan od nas.
