ISKOPALI SMO ZASTRAŠUJUĆE ČINJENICE! Posao sa stadionima može biti opsan čak i devastirajući za Hrvatsku

Foto: GNK Dinamo

Kad se volimo tako razbacivati idejama, ali i novcima za gradnju stadiona i dvorana red je da se poigramo s brojkama, da vidimo s čime se suočavaju kud i kamo veće, bogatije države zbog gradnje sportskih objekata, koliko se to košta i koliko uopće košta naknadno održavanje.

Arhitekti koji su skupili godine i koji dobro barataju sa svotama vele da održavanje jednog stadiona, dvorane košta u izgradnji koliko košta i naknadnih 6-8 godina održavanja.

Mi ćemo početi priču s Brazilom, koji je bio domaćin svjetske nogometne smotre 2014. godine. A završiti ćemo s nama, naravno. Usporedbe su uvijek poželjne i poučne.

Brazil je morao sagraditi i renovirati 12 stadiona, po najmodernijim, nimalo jeftinim, željama i uputama Fife. Standardi su bili oštri pri kandidaturi, a pri gradnji još i oštriji. A sve to košta. A koštalo je nekoliko milijardi dolara, a naknadno – još toliko. Priča ide toliko daleko da ekonomski stručnjaci u Brazilu zaključuju kako je brazilski nacionalni BDP baš zbog cijena stadiona pao za 30 posto od 2014. do 2015., dok se stopa nezaposlenosti udvostručila u tri godine nakon turnira. K tome, stopa BDP-a pada i dalje. A stadioni propadaju, jer održavanje košta, rekosmo, kao i gradnja.

Službeno ime Estadio do Maracana otvoren je daleke 1950. godine, a rekordan broj gledatelja okupio se 1950. na utakmici između Brazila i Čilea kada se na tribinama natiskalo točno 199.854 gledatelja. Nakon nekoliko renoviranja sa smajenjem kapaciteta na 80 tisuća gledatelja platilo se – 500 milijuna eura. Sitnica.

Drugi po veličini stadion na kojem se igralo prvenstvo jest onaj u glavnom gradu Brasiliji – Estadon National Mane Garrincha, originalno je izgrađen 1974., a potpuni ‘make over’ doživio je 2013. Prima 72.888 gledatelja, a ime je dobio po poznatom nogometašu Garrinchi koji je preminuo 1983.

U Sao Paulu se igralo na novom stadionu nazvanom Arena Corinthians koji prima 48.234 gledatelja, no za potrebe prvenstva kapacitet je proširen na 65 tisuća. Ono što je zanimljivo jest to da se prva utakmica prvenstva odigrati upravo na ovom velebnom novom stadionu, ona Brazila i Hrvatske,

Grad Fortaleza ugostio je nekoliko utakmica, prvotno je stadion izgrađen 1973., da bi se od 2002. do 2012. renovirao u etapama i dobio izgled kakav danas ima. Rekord posjećenosti bio je 1980., kada se na utakmici Brazil – Urugvaj našlo 118.496 tisuća gledatelja. Danas prima 67.037 gledatelja.

Belo Horizonte dočekao je prvenstvo na stadionu službena naziva Estadio Governador Magalhaes Pinto ili skraćeno Mineirao. Stadion je izgrađen 1965., da bi se 2012. potpuno renovirao za potrebe svjetskog nogometnog prvenstva i sada je kapaciteta od 64 tisuće gledatelja.

Estadio Jose Pinheiro Borda, poznatiji kao Estadio Beira-Rio u Porto Alegreu otvoren je 1969., no i on je kao i većina drugih stadiona u Brazilu doživio renovaciju koja je završena u jesen 2013. Na njemu će se igrati pet utakmica, a stadion prima 51.300 gledatelja.

U gradu Salvadoru smjestio se nogometni stadion Itaipava Arena Fonte Nova, jedini stadion koji je isključivo namijenjen za nogometne utakmice. Izgrađen je 2013., a prema službenim podacima prima 55 tisuća gledatelja.

Jedan od novoizgrađenih stadiona na kojem se igralo svjetsko prvenstvo jest i onaj u predgrađu Recifea nazvan Arena Pernambuco koja je otvorena u svibnju 2013., a prima 46.154 gledatelja, a zanimljiv je podatak da se radi o ‘zelenom’ stadionu jer je u nj instalirana solarna elektrana koja bi trebala generirati svu potrebnu struju.

U srcu Amazone u gradu Manausu koji je mnogima poznat iz stripa o Mister Nou, nalazi se novi stadion Arena de Amazonia kapaciteta od 46 tisuća gledatelja. Stadion koji je napravljen baš za potrebe prvenstva je i Arena das Dunas u gradu Natalu u sjevernoj brazilskoj državi Rio Grande do Norte. Stadion je dizajnirao jedan od vodećih sportskih arhitekata Christopher Lee koji je svoje dijelo opisao kao ‘najsavršeniji stadionom Južne Amerike’. Gradnja je trajala tri godine, a sveukupni troškovi su oko 174 milijuna dolara a može primiti 45 tisuća gledatelja.

Najmanji stadion na kojem se igralo prvenstvo je onaj u gradu Curitibi imena Arena da Baixada. S kapacitetom od tek 28.413 gledatelja, organizatori su uspjeli za potrebe prvenstva proširiti stadion i sada prima 43.900 gledatelja. Prvobitno je napravljen daleke 1914., no nekoliko puta je renoviran, a u današnjem ruhu zasjao je u nedavnoj završenoj obnovi koja je započela 2012. godine.

Međutim, pet godina nakon turnira iz snova koji se pretvorio u noćnu moru na igralištu jer je Brazil na toj svjetskoj smotri krahirao, zemlja je još uvijek u nesvijesti od 64 nogometne utakmice u ljeto 2014. godine. Dugovi, troškovi su enormni, a stadioni se doslovce urušavaju. Sada se promijenilo raspoloženje. “Brazilci nisu imali koristi od turnira”, rekao je gradonačelnik Rio de Janeira Eduardo Paes samo godinu dana kasnije. “Za njih nije bilo naslijeđa. Svjetsko prvenstvo i dalje ih ljuti. Žao nam je što smo ga čak i dobili i organizirali”.

Dok su troškovi infrastrukture bili golemi, turnir je ostavio nekoliko bezdušnih stadionskih djela na cijeloj zemlji koje su se nekad nazivale nogometnim stadionima. Arena São Paulo, koju sada koristi Corithians jedva se održava.

Konačni račun od 350 milijuna funti, 15 posto veći nego što se prvobitno očekivalo, bio je djelomično opterećen poreznim obveznicima, a sada ga pokrivaju i sam Corinthinians. Ovaj trošak igranja u njihovom novom domu pokazao se neodrživim. Klub zarađuje oko 300 tisuča eura za svaku domaću utakmicu, ali plaća oko milijun eura kao naknadu za održavanje stadiona, to svaki mjesec.

U vrijeme otvaranja, Estádio Nacional u glavnom gradu Brasília bio je drugi najskuplji nogometni stadion u povijesti. Samo je Wembley imao veću cijenu od 570 milijuna funti, što je tri puta više od planiranog. Sada taj stadion koriste amateri niže lige koji privlače pet-šest tisuća ljudi, zdanje propada, jer nema novaca za održavanje. Brasilia nije grad bogate nogometne kulture, a klubovi koji ga sada nazivaju domom uključeni su samo u pete, šeste lige.

Problema ima i s Maracanom. Lokalni klubovi Flamengo i Fluminense pokušali su tamo igrati, ali silni troškovi održavanja nagnali su ih da odustanu od toga. Nitko nije preuzeo odgovornost i zemlja je prešla u hibernaciju nogometa. Na Maracani su uredi i medijski apartmani opljačkani, slomljena sjedala su izvađena i izbačena na hrpu izvana, zelenilo je pokrilo betonska šetališta… Navlas isto je s ostalim stadionima – doslovce propadaju. Nitko ih ne održava. Priča je zapravo stravična.

Sjećamo se Manusa, tamo je Hrvatska igrala utakmicu protiv Nigerije. Industrijski grad nalazi se duboko u Amazoni i nije dostupan cestom. Proračun od 120 milijuna funti koji je predviđen za izgradnju potpuno novog stadiona s vremenom se povećao na 200 milijuna funti do završetka izgradnje. S obzirom da je loklani Nacional jedini stanar, stadion još uvijek radi s gubitkom od stotine milijuna eura godišnje.

“Za autohtone zajednice i stanovnike favela teško je spoznati koliko je novca potrošeno na stadionima kada postoji takva glad i loše zdravlje, a taj novac nije bilo potrebno trošiti”, rekao je načelnik lokalnog plemena Sateré-Mawé. “Osjećam se kao da su FIFA i Brazil opljačkali našu kulturu – svi se osjećamo na taj način. Ako su htjeli koristiti naše slike, trebali su nas uključiti. Oni znaju da volimo nogomet i vrijeđali su nas. Više krivim vladu od FIFA-e jer su Brazilci i zato su trebali paziti na nas. Umjesto toga, okrenuli su leđa vlastitom narodu”. Bilo je glasina da Manaus može koristiti stadion kao “centar za privremene pritvorenike” nakon Svjetskog prvenstva zbog zabrinutosti da se arena neće koristiti.

To je (brazilska) priča golemih razmjera. I mi imamo istu priču, samo sitnijeg opsega, riječ je o rukometnoj europskoj smotri u Hrvatskoj još 2008. godine, kada je zemlja moral aizgraditi nekoliko dvorana i sve posluju i održavaju se s gubicima koje teško podnosimo. A sad pričamo o nogometnim stadionima.

Zagrebačka dvorana, Arena izgrađena je po modelu javno-privatnog partnerstva stajala je 79,2 millijuna eura plus 6,4 milijuna eura za financijske troškove, ukupna povšina je 67.893 m2, kapacitet velike dvorane 15.200 sjedećih mjesta, odnosno 20 tisuća za koncerte, te podzemna garaža sa 900 mjesta, godišnja zakupnina 7,200.000 eura – polovicu plaća Grad Zagreb, a polovicu Vlada. Primjerice, za sufinanciranje zakupnine i operativnih troškova te hladnog pogona od 2009. do konca 2014. plaćeno je privatnom partneru 338,2 milijuna kuna, od čega je Vlada doznačila Gradu 168,4 milijuna, a grad iz proračuna 169,2 milijuna. – Arena Zagreb ostvaruje gubitak u poslovanju svake godine.

Eto, uz takve su dogovore i ugovore izgrađeni nacionalni ponosi za prvenstvo 2009. Tri dvorane, u Zagrebu, Splitu i Varaždinu, građene kroz javno privatno partnerstvo i nema nikoga tko točno može reći koliko će do isteka ugovora njihov najam plaćati gradovi i država. Dvorane u Zadru, Poreču i Osijeku koštale su ukupno 800 milijuna kuna, one su izgrađene novcem lokalnih vlasti i države, dakle bez privatnog sektora, i taj je iznos barem 30 posto veći od onog koji se spominjao prije gradnje.

Poslovanje dvorana priča je za sebe nekima, onima građenim gradskim novcem, upravljaju gradovi ili njihove ispostave, nekima zajednička poduzeća, a nekima za to posebno osnovane tvrtke, no nisu svi spremni jednako transparentno govoriti o svom poslovanju.
Splitska Arena priča je za sebe, podatke o njezinom poslovanju može se naći na stečajnim oglasnim pločama, jer je od 2016. tvrtka Sportski grad koja upravlja Arenom u stečaju. Izvješće koje za prošlu godinu predala stečajna uprava kaže da je ta tvrtka poslovala s 15 milijuna kuna gubitka, a da je akumulirani gubitak dosegnuo 344, 6 milijuna kuna.

Nevjerojatna je sličnost priča s brazilskom nogometnom pričom. Beton gubi novac, da bi skupi sportski objekt poslovao u plusu mora imati najmanje 130 do 150 događaja godišnje s posjetom od 70 posto kapaciteta tribina. To nema nitko i gubici su jednostavno neizbježni.

A mi pričamo o nacionalnom stadionu? Koji bi bio pun par puta godišnje…


Komentari