Godine 2020. skateboarding ulazi olimpijski program, u zapadnom svijetu gotovo svi gradovi imaju park za skateboarding, svi osim Zagreba.
U zapadnoj je kulturi skateboarding razvijeniji, više medijski popraćen i okuplja velik broj ljudi, što sa Zagrebom nije slučaj. Iz skateboarding kluba “Shpaolin” već deset godina pregovaraju s gradom oko prostora i ne traže puno, dok Split, Osijek, Varaždin i Rijeka imaju mjesta gdje mogu vježbati.
Gradonačelnik Milan Bandić najavljivao je izgradnju najboljeg skateparka u Europi, no sve je ostalo samo na najavi, stoga su skejteri zasukali rukavi i prošle godine uredili park u Vrapču.
Uložili su nekoliko desetaka tisuća kuna u park na zemljištu na kraju Ilice, no zbog manjka dozvole postoji mogućnost da bude srušen, kao što je to bilo i sa skate parkom u Studentskom centru. Ne zna se čije je zemljište, a skejterima je ovo bila jedina opcija jer je taj prostor zapušten već više od 15 godina.
Kolege iz inozemstva pomogli su skejterima pri uređenju, no puno je rada još potrebno da grad Zagreb primijeti i uzme u obzir njihov trud i napokon im ustupi prostor, a ne da sve ostaje na pukim obećanjima.
Kako nam je ispričao skejter Domagoj, u Zagreb je skateboarding, po njemu, stigao 90-ih, a tada ga nije bilo lako nabaviti jer si ga nije mogao bilo tko priuštiti. No, snalazili su se sa starim skejtovima – kupi se polupotrgana daska, kotači od starih rola – i eto skejta! Danas su, kaže, od 15-ak njih koji su tad bili u skate điru u svojoj ekipi, ostali tek on i dvojica prijatelja.
Nadodaje da je skateboarding prije svega HC sport u kojem nema trenera i ne treba ti partner, trebaju ti tek dvije stvari: skate i asfalt, ostalo ovisi o tvojoj kreativnosti i upornosti.
Danas u Zagrebu postoje 3 skate parka, od kojih je najveći na Jarunu, no taj se više koristi za BMX i role. Drugi je manji, u Španskom, a treći projekt skejtera – DIY – u Vrapču koji je još uvijek u procesu izgradnje, no najbolji u Zagrebu jer je napravljen samo za skejtanje. Jedini sponzori su 2 skejt shopa – Chill Storm i Extreme Sport, no oni su više nešto poput supporta; nešto dobiješ, ali platiš 40-50% manje.
Domagoja iritira to što u društvu ima sve više šminkera koji su se počeli “šminkati” sa skejtom, bez pravog interesa da postanu sve bolji u tome i da se istim bave radi sebe.
“U Hrvatskoj se skejtanje ne priznaje kao sport, dok se vani, primjerice u Americi, može i živjeti kod toga, a uz to je skejtanje kod nas praćeno više kod neke mlađe populacije. Također, ima i nekih skateboarding natjecanja: “Natjecanja postoje, ali ne baš na nekoj sportskoj razini kao npr. nogomet i košarka. To su više neka, ajmo reć’, druženja.
Jako je teško suditi i ocijeniti skejtanje jer nije kao drugi sportovi; svaki skejter ima svoje trikove i svoj stil vožnje, stoga je jako teško reći ‘ko je bio bolji, odnosno najbolji. Postoji Panonian Challenge u Osijeku; to je najveće natjecanje ekstremnih sportova u Hrvatskoj na koje dolaze svjetske face BMX scene i neki polu-pro europski skejteri, a privuku najveći broj ljudi zbog najvećih novčanih nagrada“, ističe Domagoj.
>>>PANONNONIAN CHALLENGE: Najveći regionalni festival ekstremnog sporta stiže u Zagreb
Domagoj je, što se skejterske scene tiče, zaključio: “Zagreb nema nijedno pravo skate natjecanje niti će ga ikada imati, što je žalosno za jednu hrvatsku metropolu. Vani je to sasvim normalna stvar, čak i u Sloveniji koja je napola manja, a gdje postoji veća i jača scena nego kod nas.”
>>>ODLIČNA VIJEST ZA SPORTAŠE: Na program Olimpijskih igara u Tokiju 2020. dodano pet novih sportova
>>>SKEJT RAMPA U CENTRU GRADA: I dalje misterij tko ju je i zašto postavio
